Šabačko pozorište: glumci tvrde da nemaju šta da igraju
Glumac Miloš Vojinović kaže da ansambl Šabačkog pozorišta ni na početku sezone nije dobio repertoar, a da desetak glumaca godinu i po dana nije stalo na matičnu scenu.

Desetak glumaca Šabačkog pozorišta, kako tvrdi jedan od njih, više od godinu i po dana nije stalo na matičnu scenu, a sada, na početku nove sezone, ansamblu nije stigao ni repertoar. To je 3. oktobra izneo glumac Miloš Vojinović, a slučaj je Asocijacija Nezavisna kulturna scena Srbije (NKSS) izdvojila kao primer šire slike u kulturi.
Vojinović je objasnio kako ta sezona za glumce izgleda iznutra:
„Nismo dobili repertoar. Trebalo je to pre 10 dana da se desi. Ne znamo šta ćemo raditi. Neki novi glumci se pojavljuju na sceni, oni rade, srećni smo zbog njih, ali mi ništa ne možemo da radimo.“
Šta se zaista tvrdi, a šta nije potvrđeno?
Glumac je za N1 rekao da su glumci ostali bez scene, i to ovim rečima:
„Većina glumaca, desetak nas, čini mi se, nismo imali priliku da stanemo na našu scenu već više od godinu i po dana. Direktorka je u nekim saopštenjima čak nazvala koleginicinu trudnoću i održavanje rizične trudnoće ‘sabotažom’.“
Dva podatka stoje samo na toj izjavi: broj od desetak glumaca, koji i sam govornik ublažava rečima „čini mi se“, i trajanje od godinu i po dana. Dnevni list Danas, koji prenosi istu priču, piše samo da situacija traje „duže od godinu dana“. Ime govornika se takođe piše na dva načina: N1 ga navodi kao Vojinovića, a Danas i Šabačke novosti kao Vojnovića. Nezavisne potvrde ta dva podatka nema.
Ne tvrdi se ni da pozorište nema repertoar. Vojinović govori o ansamblu: ostali su bez repertoara, a na sceni se, kaže, pojavljuju neki novi glumci. Na portalu Šabačke novosti istovremeno stoji i repertoar scene Fokus za oktobar 2026. i najava predstave „Uputstvo za upotrebu glumice“, izvedene 2. oktobra. Danas dodaje da su se na matičnoj sceni zbog sukoba u kolektivu i bojkota dela saradnika uglavnom pojavljivale gostujuće predstave i monodrame. Odgovor uprave pozorišta na glumčeve navode nije objavljen u dostupnim izveštajima.
Odakle spor u Šabačkom pozorištu?
Prema Šabačkim novostima, neslaganja sa upravom i sa gradom kao osnivačem počela su kada je ansambl u januaru 2025. javno podržao zahteve studenata. Od tada su, navode isti izvori, otkazani mesečni repertoari, premijera predstave na kojoj su glumci radili i festival „Pozorišno proleće“, a spoljni saradnici odbijaju da rade u Šapcu pod sadašnjom upravom.
Početkom februara 2025. organizatorka programa Jelena Ivetić proglašena je tehnološkim viškom. Većina kolektiva joj je javno pružila podršku i zatražila hitno poništavanje nove sistematizacije, vraćanje Ivetić na posao i razrešenje direktorke Aleksandre Delić. Udruženje dramskih umetnika Srbije podržalo je u februaru 2025. zahteve zaposlenih i zatražilo poništavanje odluka koje su prethodile otkazu. Glumci su, prema N1, uvereni da direktorka sprovodi osvetu nad zaposlenima zbog njihove podrške protestima.
O zdravlju ansambla Vojinović je rekao:
„Čini mi se da smo mnogo, mnogo lošijeg zdravlja nego što smo bili pre dve godine. Naravno, ne mogu da dokažem da je to zbog te situacije, ali je očigledno da smo pod mnogo velikim stresom.“
Predstava koju su glumci napisali o sebi
Glumci su svoje iskustvo pretočili u predstavu. Komad „Ovo nije predstava“ nastao je kao dokumentarni projekat zasnovan gotovo u potpunosti na njihovim i tuđim stvarnim iskazima. Scenario i režiju potpisuju sami glumci, a zapisivao ga je Strahinja Barović. Izveden je u dva premijerna izvođenja van prostorija Šabačkog pozorišta, uz godinu dana od otpuštanja Jelene Ivetić.
Vojinović je posle izvođenja objasnio šta im je to bilo:
„Ne znam da li je to predstava, to je ono što smo mi imali da podelimo sa vama, da se podsetimo kako se osećamo, šta je ono što nam se dešava i da to zajedno proživimo, a to je ono čemu služi pozorište.“
Jedna od glumica, prvakinja ansambla, rekla je da ovako lične priče dotad nije radila i da je publika plakala na premijeri: „Publika je plakala sa nama na premijeri, i ne zato što je to nešto tužno, već zato što je ovo istina.“ Barović je o istom radu rekao: „Autori smo svi mi, ja sam samo zapisivao ono što se desilo, a desilo se mnogo toga.“
Najavljena su gostovanja širom Srbije, a već su zakazana u Beogradu i Zrenjaninu.
Šta o tome kaže nezavisna scena?
NKSS je Šabačko pozorište izdvojila kao jedan od primera u analizi pod nazivom „Razaranje kulture i kultura otpora u Srbiji“. Prema toj analizi, mnogi konkursi za finansiranje kulture kasnili su ili nisu sprovedeni, pojedini festivali prestali su da postoje ili su održani bez novca, a kulturni radnici, u manjim sredinama dobijaju otkaze, ostaju bez produženja ugovora i bez angažmana.
Peđa Cvetičanin iz NKSS-a rekao je za N1:
„Nije partijska lojalnost nešto što je nepoznato u prethodnim režimima, ali ovo je sad dovedeno do totalnog apsurda.“
Cvetičanin je dodao:
„Ovde sad režim po prvi put ima jasno definisanu kulturnu politiku, samo što je ta, nažalost, kulturna politika uništenje kulture.“
Marijana Cvetković iz iste asocijacije poručila je da se u nekim oblastima urušilo svako stvaralaštvo i da „ni bazičnih uslova za stvaralaštvo više nema“, što je, kako je rekla, slučaj sa velikim delom scene vizuelnih umetnosti, sa kompletnom plesnom scenom i sa velikim delom nezavisne pozorišne produkcije. Virdžinija Đeković Miketić opisala je šta se dešava ljudima u malim sredinama: „Stvori se nekakva atmosfera i straha i pritiska u kojoj se ispostavlja da sve što su ti ljudi radili godinama unazad zapravo nema nikakvu vrednost.“
Iz NKSS-a ističu i drugu stranu: uporedo sa krizom jačaju akcije otpora, a kao primere navode Niški filmski festival i Ne: Bitef. Predstava šabačkih glumaca stoji u istom nizu, kao komad koji putuje po gradovima i, kako piše N1, otporom osvaja publiku.



