28 godina od otmice Slavuja i Perenića na Kosovu
Kancelarija za Kosovo i Metohiju traži kaznu za otmicu novinara Đura Slavuja i Ranka Perenića, 28 godina posle nestanka kod Orahovca. Spomen ploča na mestu otmice rušena je devet puta.

Danas se navršava 28 godina od otmice novinara Radija Priština Đura Slavuja i Ranka Perenića, izvršene 21. avgusta 1998. na putu Velika Hoča, Zočište, u opštini Orahovac. Kancelarija za Kosovo i Metohiju povodom godišnjice je zatražila da se pronađu i kazne odgovorni za taj zločin, dok Udruženje novinara Srbije (UNS) najavljuje da će sa svojim ogrankom, Društvom novinara Kosova i Metohije (DNKiM), po deseti put obnoviti spomen ploču na mestu otmice.
“Danas se navršava 28 godina od otmice novinara Radija Priština Đure Slavuja i Ranka Perenića. Kao i svih prethodnih godina zahtevamo da se pronađu i kazne odgovorni za ovaj zločin, kako bi pravda bila zadovoljena, a porodicama otetih pružena kakva-takva uteha. Slavuj i Perenić nisu jedini novinari koji su pod nerazjašnjenim okolnostima nestali ili stradali tokom sukoba na Kosovu i Metohiji, ali su postali simbol patnje nedužnih i nekažnjavanja odgovornih”, poručuje Kancelarija za KiM u saopštenju.
Kako je došlo do otmice
Slavuj i Perenić su tog 21. avgusta krenuli iz Velike Hoče, gde su viđeni u prepodnevnim satima, ka manastiru Sveti Vrači u Zočištu, da bi napravili prilog o povratku otetih monaha. Posle nekoliko pređenih kilometara automobil, zastava 128, skrenuo je na pogrešan put koji ih je odveo do pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova (OVK). Od tog trenutka im se gubi svaki trag, a porodice do danas nemaju zvanične informacije o njihovoj sudbini.
Euleks je 2017. potvrdio da su Perenića i Slavuja oteli pripadnici OVK, uz pretnju oružjem, ali je istragu obustavio zbog nedostatka dokaza. Nadležnost za rasvetljavanje slučaja u međuvremenu je prešla na kosovske institucije, pošto je istragu pre Euleksa vodio UNMIK.
Ploča rušena devet puta
Na mestu otmice UNS i DNKiM su 2012. postavili spomen ploču, sa natpisom na srpskom i albanskom jeziku. Izvori se razlikuju u tačnom tekstu natpisa: Kosovo onlajn navodi da na ploči piše “Ovde su 21. avgusta 1998. otete naše kolege novinari. Tražimo ih”, dok UNS u saopštenju citira drugačiju formulaciju, “Ovde su 21. avgusta 1998. nestali novinari. Tražimo ih”.
Otkako je postavljena, ploča je devet puta rušena, poslednji put krajem jula ove godine. UNS sa DNKiM sada najavljuje deseto postavljanje.
“Nažalost, politička i bezbednosna klima u kojoj danas rade i izveštavaju novinari na srpskom jeziku na Kosovu i Metohiji obeležena je diskriminacijom, zabranama, onemogućavanjem rada, pritiscima, dok se medijski radnici legitimišu i kažnjavaju naočigled međunarodne zajednice i to samo zato što savesno i odgovorno žele da prenesu istinu o tome kako danas živi srpski narod na Kosovu i Metohiji”, navodi se u saopštenju Kancelarije.
Kancelarija za KiM podseća i da je od 2012, kada je ploča prvi put postavljena, samo jednom privedena osoba odgovorna za njeno skrnavljenje. Ta osoba je, iako je priznala krivicu, dobila uslovnu i simboličnu novčanu kaznu.
“Činjenica da nadležni organi nisu voljni ili sposobni čak ni da procesuiraju vandale svedoči o ideologiji mržnje koja se i dalje neguje među separatistima na Kosovu i Metohiji. Podsećamo da je od 2012. godine, kada je spomen ploča prvi put postavljena, samo jednom privedena osoba odgovorna za njeno skrnavljenje, i da je ta osoba, iako je priznala krivicu, dobila uslovnu i simboličnu novčanu kaznu, čime je svima koji pothranjuju mržnju i sprečavaju dostojanstveno sećanje na žrtve poručeno da to mogu da nadalje čine bez ikakvog straha i posledica”, zaključuje se u saopštenju Kancelarije za Kosovo i Metohiju.
Slavuj i Perenić nisu jedini
Otmica dvojice novinara Radija Priština nije usamljen slučaj. U periodu od 1998. do 2005. na Kosovu je ubijeno, kidnapovano ili nestalo 19 novinara i medijskih radnika. UNS u saopštenju podseća na više imena: Aleksandar Simović, novinar i prevodilac, nestao je 21. avgusta 1999. u Prištini, a deo njegovih posmrtnih ostataka kasnije je pronađen u selu Obrinje kod Glogovca. Ljubomir Knežević, dopisnik Politike i novinar prištinskog Jedinstva, otet je 6. maja 1999. kod Vučitrna. Foto-reporter Momir Stokuća ubijen je 21. septembra 1999. u kući u centru Prištine, u kojoj je i živeo. Marjan Melonaši, novinar srpske redakcije Radio Kosova, nestao je 9. septembra 2000. u Prištini, a Krist Gegaj, urednik Radio televizije Priština, ubijen je u Istoku u septembru 1999, tri meseca posle dolaska međunarodnih snaga.
Ovi slučajevi su i formalno prepoznati na evropskom nivou. Godišnja skupština Evropske federacije novinara jednoglasno je u maju 2024. u Prištini usvojila rezoluciju o ubijenim i nestalim novinarima na Kosovu u periodu od 1998. do 2005, koju je predložio UNS. Rezolucija traži da se, uz učešće sudija i tužilaca iz Beograda i Prištine, formira međunarodna ekspertska komisija koja bi ispitala ubistva, kidnapovanja i nestanke, i da Specijalni sud za ratne zločine na Kosovu u Hagu otvori istrage o stradalim i nestalim novinarima iz tog perioda.
Za sada, 28 godina posle otmice kod Orahovca, sudbina Đura Slavuja i Ranka Perenića ostaje nepoznata, a jedini opipljivi trag dvojice novinara, spomen ploča na putu Velika Hoča, Zočište, čeka svoju desetu obnovu.



