Socijalna penzija od 100 evra: 120 miliona evra godišnje
Udruženje Žene na prekretnici traži 100 evra mesečno za starije bez penzije. Za 100.000 ljudi to je oko 14 milijardi dinara godišnje, a tri godine pokriva iznos od 377 miliona evra.

Socijalna penzija od 100 evra mesečno, isplaćena 100.000 starih ljudi bez ikakvih primanja, koštala bi državu oko 14 milijardi dinara (~120 miliona EUR) godišnje. Tu računicu je 3. oktobra objavio Biznis.rs, polazeći od predloga udruženja Žene na prekretnici, koje traži da Srbija uvede socijalnu penziju za one koji su dočekali godine za penziju, a nemaju pravo na nju.
Udruženje je u vreme izbora pozvalo političke stranke i izborne liste, kao i reprezentativne sindikate i udruženja građana koja se bave socijalnom politikom, da se javno izjasne o predlogu. Pitanje je da li su spremni da ga uvrste među prioritete novog saziva Skupštine Srbije. Biznis.rs ne navodi da je neka stranka ili sindikat do sada odgovorio.
Šta udruženje predlaže?
Predlog je da socijalna penzija iznosi 100 evra mesečno, u dinarskoj protivvrednosti oko 11.800 dinara, za stare bez penzije i drugih prihoda. Udruženje traži da se mogućnost njenog uvođenja razmotri u okviru izmena Zakona o socijalnoj zaštiti. Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja na tim izmenama već radi.
Prema ekonomskoj analizi izrađenoj za potrebe udruženja, takva penzija bi smanjila stopu rizika od siromaštva među osobama starijim od 65 godina. Predsednica udruženja Miroslava Perišić objasnila je za Biznis.rs šta bi to značilo u svakodnevnom životu:
„Socijalna penzija bi ljudima koji su dočekali starost bez penzije i drugih prihoda omogućila makar osnovnu sigurnost za hranu, lekove, račune i druge svakodnevne potrebe. Posebno je važna za žene, koje čine veliku većinu starijih osoba bez penzije”
Procena udruženja je da u Srbiji između 150.000 i 200.000 starijih osoba živi bez ikakvih prihoda i da su 85% njih žene.
Koliko bi to koštalo?
Računica u tekstu Biznis.rs oslanja se na pretpostavku da bi pravo ostvarivalo 100.000 ljudi:
- 100 evra mesečno po korisniku, oko 11.800 dinara
- 1,18 milijardi dinara (~10 miliona EUR) mesečno za 100.000 korisnika
- oko 14 milijardi dinara (~120 miliona EUR) godišnje
Za poređenje, država je u septembru iz budžeta izdvojila 377 miliona evra (oko 44,5 milijardi dinara po kursu iz iste računice) za paket mera za poboljšanje životnog standarda, koji je obuhvatao pomoć za 1.663.000 penzionera. Taj iznos bio bi dovoljan da se tri godine finansira socijalna penzija od 100 evra za 100.000 ljudi.
Broj korisnika je ovde presudna promenljiva. Ako bi se po istoj računici pravo priznalo svima iz procene udruženja, od 150.000 do 200.000 ljudi, godišnji trošak bi iznosio od 180 do 240 miliona evra. Starija procena istog udruženja, objavljena na njegovom sajtu, nosi drugačije brojke: žene bi činile 77% korisnika, a godišnji trošak bio bi od 0,17% do 0,33% BDP-a. Te cifre se ne poklapaju sa onima iz teksta Biznis.rs.
Ko danas ostaje bez ičega?
Profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu Filip Bojić objasnio je da osiguranik u našem sistemu mora da ima najmanje 15 godina penzijskog staža osiguranja uz propisane godine života da bi ostvario starosnu penziju. Ko tih 15 godina nema, ne dobija ništa.
Najugroženije su žene. Zbog porodičnih obaveza često su odsustvovale sa tržišta rada ili su radile u sivoj ekonomiji, gde im doprinosi nisu uplaćivani, pa u trenutku kada navrše godine za penziju nemaju dovoljno staža.
Bojić kaže da kod nas postoji pretpostavka da se minimum socijalne sigurnosti obezbeđuje institutom najniže penzije, ali da ona ne pokriva ljude bez staža:
„To pravo ima korisnik starosne, prevremene starosne i invalidske penzije. Ali, opet, da biste ostvarili to pravo morate imati ispunjene uslove za penziju i ovo se ne odnosi na ljude koji ne ostvaruju pravo na penziju”
Socijalne penzije već ima stotinak država, a u regionu ih imaju Hrvatska i Severna Makedonija. Ovaj koncept su prethodnih decenija promovisali i Svetska banka. Bojić podseća da je Hrvatska krenula sa iznosom od 150 evra, koji se svake godine usklađuje sa indeksom troškova potrošačke korpe.
Univerzalni ili ciljani model?
Bojić navodi da postoje dva principa. Prvi je univerzalan: socijalnu penziju dobijaju svi koji su navršili godine života potrebne za penziju, a nemaju pravo na nju. Drugi je takozvani ciljani model, u kome bi se procenjivali prihodi iz drugih izvora, na primer od imovine i kapitala, a visina tih prihoda bila bi prag za dobijanje socijalne penzije. Njemu je, kaže, bliži drugi model, jer neko može da nema staž, a da ima prihode od imovine i ne bude u stanju socijalne nesigurnosti.
Na sajtu udruženja, u zapisu sa okruglog stola održanog 11. decembra 2025, stoji da bi socijalna penzija bila univerzalno pravo osoba starijih od 65 godina koje ne primaju nijednu penziju. Skup je organizovan u okviru projekta Vlade Švajcarske „Zajedno za aktivno građansko društvo ACT”, koji sprovode Helvetas Srbija i Građanske inicijative. Govorili su Marko Vladisavljević sa Ekonomskog fakulteta, Bojić sa Pravnog fakulteta i Milica Marinković i Nađa Marković iz organizacije A11. Učesnica skupa Nikoleta Kosovac iz LICEULICE poručila je:
„Srbija danas ima veliki broj starijih ljudi koji žive bez ikakvih primanja. Socijalna penzija nije luksuz. Ona je minimum dostojanstva koji država može i mora da obezbedi.”
Bojić smatra da glavnu prepreku predstavlja budžet, jer se socijalne penzije uobičajeno isplaćuju iz zajedničke državne kase. Ipak, kako je rekao za Biznis.rs, nije sve u novcu:
„Veliki broj država možda nije u mogućnosti da u budžetu obezbedi ta davanja, ali postoji dobra volja i poslednjih godina sve više država imaju neku koncepciju gde se obezbeđuje socijalna sigurnost preko instituta socijalne penzije. U regionu su to Hrvatska i Severna Makedonija”
Što se zakonskog okvira tiče, njegov stav je da bi u Zakonu o socijalnoj zaštiti institut trebalo samo spomenuti, a uslove za ostvarivanje prava urediti posebnim zakonom. Uz to, treba jasno razlikovati socijalnu penziju od novčane socijalne pomoći, jer to nije isto.



