Završen 54. Sofest: Statua slobode Jovanu Markoviću
Sofest je zaokružio 54. izdanje pod sloganom „Sunce je novo svaki dan”: 21 film u konkurenciji, besplatan ulaz na sve projekcije i Statua slobode uručena Jovanu Markoviću.

- Pedeset četvrti Sofest održan je od 29. juna do 4. jula u Sopotu, pod sloganom „Sunce je novo svaki dan”.
- Za nagrade se takmičio 21 film, uz još tri ostvarenja van konkurencije.
- Statua slobode za doprinos filmskoj umetnosti pripala je Jovanu Markoviću.
- Revija nagrađenih „Sofest plus” zakazana je za 7. i 8. jul u Jugoslovenskoj kinoteci.
Trg u Sopotu retko izgleda kao bioskopska sala, ali šest večeri krajem juna upravo to i postane: platno, bina, publika koja se skuplja pod otvorenim nebom i, možda najvažnije, red koji ne staje pred kasom jer kase nema. Pedeset četvrto izdanje Filmskog festivala u Sopotu, poznatijeg kao Sofest, zatvoreno je 4. jula, a slogan ovogodišnjeg programa, „Sunce je novo svaki dan”, zvučao je manje kao festivalska poštapalica a više kao opis rituala koji se u ovoj varoši ponavlja duže od pola veka.
Program je trajao od 29. juna, kada je festival otvoren filmom „Jugo florida” Vladimira Tagića, do poslednje večeri i projekcije „Svadbe” Igora Šeregija. Između ta dva naslova, za nagrade se takmičio 21 film, uz još tri ostvarenja prikazana van konkurencije, a o pobednicima je odlučivao žiri u sastavu Dijana Metlić, Veselin Krčmar i Danilo Bećković, dovoljno raznorodan da presuda ne bude puka formalnost.
Centralni trenutak izdanja, onaj zbog kojeg se i inače pamte ovakve manifestacije, bila je Statua slobode, priznanje koje festival dodeljuje za izuzetan doprinos filmskoj umetnosti i produkciji. Ove godine uručena je Jovanu Markoviću, čime je Sopot još jednom potvrdio naviku da nagradu za životno delo ne shvata kao usputnu ceremoniju nego kao osu čitavog programa, tačku oko koje se sve ostalo raspoređuje.
Festival koji ne naplaćuje ulaz
U vremenu kada se pristup kulturi sve češće meri cenom karte, podatak da je ulaz na sve projekcije bio besplatan nije sitnica nego stav. Sofest time ostaje deo one starije, gotovo zaboravljene ideje festivala kao javnog dobra, mesta gde se film gleda u masi a ne u samoći pretplatničkog naloga. Za kulturnu politiku koja voli da govori o dostupnosti a retko je plaća, jedan varoški trg pun ljudi bez ijedne prodate ulaznice deluje skoro subverzivno.
Ta dostupnost, doduše, ima i svoju drugu stranu. Besplatan ulaz i letnja atmosfera znače da publika dolazi opuštena, ponekad i uzgredno, pa se najzahtevniji naslovi takmičarskog programa nadmeću sa toplom noći, žamorom i decom koja trče oko fontane. Utisak je da Sofest tu ravnotežu drži svesno, birajući da radije okupi hiljade nego da zadovolji nekoliko desetina puriste.
Šta jedan varoški festival znači srpskom filmu?
Odgovor se najbolje vidi po tome gde priča ide dalje. Revija nagrađenih filmova pod nazivom „Sofest plus” zakazana je za 7. i 8. jul u Jugoslovenskoj kinoteci, što znači da se selekcija sa sopotskog trga seli u jednu od najozbiljnijih dvorana u zemlji. Taj potez pretvara letnju manifestaciju u nešto trajnije od nedelju dana pod vedrim nebom, u kariku koja domaći film vodi od periferije do institucionalnog centra.
Uz Palić, Sombor i ostale letnje stanice, Sopot popunjava jednu važnu prazninu u festivalskim kolima: pokazuje da se ozbiljan program može odvijati i van velikih gradova, pred publikom koja nije platila da bude tu nego je jednostavno došla. Nagrada Jovanu Markoviću i pun trg svake večeri govore da to još uvek nekome nešto znači. Pitanje je samo koliko dugo takav model može da opstane bez da se pretvori u nostalgiju: da li biste jednu noć na otvorenom, bez ulaznice, zamenili za udobnu salu sa rezervisanim mestom?



