Jethro Tull večeras u Sava centru, flauta se vraća
Bend Ijana Andersona nastupa u Sava centru 11. septembra, osam godina posle poslednjeg beogradskog koncerta, sa programom od ranih hitova do najnovijeg albuma.

Slika je toliko poznata da je odavno postala sinonim za ceo žanr: čovek stoji na jednoj nozi, u rukama flauta umesto gitare, a iza njega bend koji zvuči kao da je zalutao sa nekog folk festivala pravo na rok binu. Ijan Anderson tu pozu nosi kroz šest decenija, i večeras je donosi u Beograd. Jethro Tull nastupa u Sava centru 11. septembra, prvi put posle osam godina, otkako je bend poslednji put stajao pred beogradskom publikom 2018. godine.
Gde i kada, i ko svira
Koncert počinje u 20 časova, u Sava centru u Milentija Popovića 9, sa ulazom iz Ulice Vladimira Popovića, kroz svečani ulaz Plave sale. Sava centar nije organizator večeri, nego samo iznajmljuje prostor: karte se prodaju isključivo preko servisa Ticket Vision i Efinity, podeljene u sedam cenovnih kategorija. Uz Andersona na bini stoje Dejvid Gudijer na basu, Džon O’Hara na klavijaturama, Skot Hamond za bubnjevima i Džek Klark na gitari, postava koja poslednjih sezona vozi turneju čije ime, The Curiosity, samo po sebi kaže da bend sebe i dalje vidi kao radoznalog putnika, ne kao muzej sopstvene prošlosti.
Priča Jethro Tulla počinje 1967. godine, a ime koje danas zvuči kao sinonim progresivnog roka bend je prvi put upotrebio godinu kasnije, na nastupu u londonskom klubu Marquee. Debi album “This Was” izašao je 1968, a šira publika ih je primetila iste godine, na festivalu Sunbury Jazz and Blues. Ono što je usledilo, “Aqualung” i “Thick as a Brick”, danas se pominje kao primer koliko daleko je žanr mogao da ode kad je flauta postala ravnopravna gitari. Anderson je jedina konstanta kroz sve promene postave, autor gotovo celog kataloga i čovek čiji je specifičan, gotovo govorni način sviranja flaute postao prepoznatljiviji od pojedinačnih pesama.
Zašto program ide i dalje od hitova
Ono što večerašnji koncert čini zanimljivijim od proste nostalgije jeste raspon repertoara: najava kaže da program ide od kompozicija iz 1968. do materijala sa najnovijeg, 24. studijskog albuma benda, “Curious Ruminant”, objavljenog 2025. godine. To je gest koji malo koji bend Andersonovih godina još uvek pravi bez ustezanja, jer većina turneja te generacije živi isključivo od kataloga koji je publika već otpevala hiljadu puta. Jethro Tull, sudeći po najavi, i dalje računa na to da publika želi da čuje i ono novo, ne samo ono poznato, a to je rizik koji nosi svaka karijera duža od pola veka: u jednom trenutku nostalgija postane udobnija od stvaranja, i retko koji bend uspe da to iskušenje izbegne.
Beograd je za bend simboličan grad, tu su prvi put nastupili davne 1975. godine, u vreme kada je gvozdena zavesa progresivni rok činila egzotičnijim nego što je zaista bio. Osam godina pauze između dva nastupa nije neuobičajeno za bend koji više ne turira u ritmu mlađih kolega, ali čini da se večerašnji koncert doživljava kao događaj, ne kao redovna stanica na evropskoj ruti. Slučaj je hteo da isto veče u Beogradu sviraju i Silente, u Open Air korneru Luke Beograd, bend čiji smo nastup ranije opisivali kao deceniju rasprodatih sala, kao i Goblini u Klubu studenata tehnike, pa je 11. septembar u gradu ispao gušći koncertnom ponudom nego što bi neko očekivao za radno veče.
Za publiku koja Jethro Tull pamti po flauti, dugoj kosi i pesmama sa maturskih kaseta, ovo je verovatno poslednja prilika da bend vidi u sali ove veličine, budući da retko koji sastav iz te generacije još uvek snima nove albume, kamoli vozi turneju koja ih uključuje. Za onog ko dolazi prvi put, Sava centar večeras nudi nešto što se sve ređe viđa na domaćim binama: bend koji svoju prošlost tretira kao materijal za rad, ne kao eksponat.



