Srpkinja iz Strmice: 15 dana zatvora zbog slike sina
Nikolina Bačkonja Filipović iz Strmice kod Knina ispričala je da je zbog fotografije sedmogodišnjeg sina sa šajkačom i tri prsta na Fejsbuku provela 15 dana u zatvoru u Šibeniku.

Strmica kod Knina je selo koje je do avgusta 1995. bilo deo teritorije pod kontrolom Republike Srpske Krajine, a posle akcije Oluja veliki deo njegovih nekadašnjih stanovnika se, kao izbeglice, naselio u Srbiji. Za porodice koje su se tako raselile, letnji povratak u rodni kraj je i dalje deo svakodnevice, i baš zato slučaj Nikoline Bačkonje Filipović iz Beograda pokazuje koliko lako taj povratak može da se pretvori u sudski postupak, ako je povod fotografija deteta sa srpskim nacionalnim obeležjem.
Bačkonja Filipović, koja živi u Beogradu, a porodičnu kuću ima u Strmici, gde odlazi svake godine, ispričala je za Euronews Srbija da su joj 21. jula u kuću došla tri policajca. U tom trenutku je u kući bio samo njen sedmogodišnji sin, bez prisustva roditelja.
“Kao i svake godine i ove godine sam otišla u svoj rodni kraj, u svoju Strmicu, gde su 21. jula došla tri policajca kući i uhapsila me. Prvo su naleteli na mog sina od sedam godina, koji je bio sam i bez prisustva roditelja. Pitali su ga: ‘Mali, gde ti je ona četnička kapa?’”
Prema njenom kazivanju, dečak je odgovorio da ne zna šta je “četnička kapa”, nego da je reč o srpskoj šajkači koja se, kako je rekao, nalazi u Srbiji. “Dete je odgovorilo da on ne zna šta je četnička kapa, da je to srpska šajkača, da kapa nije tu, da mu je u Srbiji,” navela je Bačkonja Filipović, dodajući da je incident kod deteta ostavio posledice: “Dete je doživelo veliku traumu.”
Šta je bio povod postupku
Povod čitavom slučaju je fotografija koju je Bačkonja Filipović objavila na Fejsbuku, na kojoj njen sedmogodišnji sin nosi šajkaču i drži tri podignuta prsta. Snimak je, prema njenim rečima, napravljen u Srbiji i objavljen na Badnji dan, bez namere da se time bilo koga uvredi.
Sud je njenu objavu ocenio kao narušavanje javnog reda i mira i izrekao kaznu od 15 dana zatvora. Tu presudu i Mondo i B92 pripisuju Prekršajnom sudu u Šibeniku, dok jedan deo teksta portala Index.hr, koji je prvi objavio njeno svedočenje, koristi formulaciju “Opštinski sud u Šibeniku”. Tačan naziv suda tako za sada nije potpuno usaglašen između izvora koji su preneli njenu priču.
Bačkonja Filipović tvrdi da je pred sutkinjom tražila da joj se, zbog deteta, umesto zatvorske odredi novčana kazna, ali da joj to nije odobreno. “Odmah sam znala šta me čeka, budući da znamo i u prethodnim slučajevima šta se dešavalo. Sudija je bila jako loša prema meni. Zamolila sam je da mi odredi bar novčanu kaznu zbog deteta. Rekla je da moram 15 dana biti u zatvoru zbog svih tih stvari što sam objavljivala na Facebooku,” ispričala je ona, dodajući da je sina ostavila kod kuće uplakanog.
Dani u zatvoru i pokušaj da se obavesti ambasada
U zatvoru je, prema njenim rečima, provela period od 21. jula do 4. avgusta, u ćeliji sa još četiri Hrvatice, za koje kaže da su se prema njoj korektno ponašale. Do porodice, tvrdi, nije mogla da dopre danima.
“Tek nakon sedam dana mi je odobrena neka kartica preko koje sam mogla da pozovem nekoga od porodice.”
Bačkonja Filipović navodi i da joj nije bilo dozvoljeno da dokumenta potpisuje ćirilicom: “Nisu mi dozvoljavali da se potpišem ćirilicom.” Prema njenom svedočenju, pojedini službenici su joj sugerisali da se potpiše latinicom kako bi kaznu odslužila bez daljih neprijatnosti, iako većinu policajaca opisuje kao korektne.
Tvrdi, takođe, da je tražila da o njenom zatvaranju bude obaveštena ambasada Srbije i da je za to potpisala poseban zahtev, ali da joj je advokat kasnije rekao kako obaveštenje nikada nije stiglo i da diplomatsko predstavništvo nije ni znalo da se nalazi u zatvoru u Šibeniku.
Zašto je datum puštanja upadljiv
Bačkonja Filipović posebno ističe datum kada je zatvor napustila. Puštena je 4. avgusta, na dan kada je 1995. godine počela operacija Oluja, u kojoj je, kao dete, sa osam godina, zajedno sa porodicom napustila taj kraj. Ona smatra da izbor tog datuma nije bio slučajan, kao ni to što je iz zatvora izašla na dan Tompsonovog koncerta u Šibeniku. Nijedan od izvora koji su preneli njenu priču ne navodi zvaničnu potvrdu institucija o tome da li je datum puštanja namerno usklađen sa tim godišnjicama, reč je isključivo o njenom tumačenju.
Po povratku u Srbiju, kaže, obratila se za pomoć: “Prvo sam se obratila gospodinu Linti, zatim kapetanu Draganu. Još uvek je sve u procesu.” Uprkos svemu što je prošla, najavljuje da će i dalje dolaziti u Strmicu, jer, kako kaže, ništa loše nije uradila i nikoga ne mrzi.
Sličan slučaj u Zadru
Index.hr u istom tekstu podseća i na slučaj pevačice Svetlane Spajić, koju je Opštinski sud u Zadru nedavno kaznio zbog objave snimka tradicionalne pesme “Oj, Krajino, moja mila mati” iz 19. veka i zbog neprijavljivanja boravka u Hrvatskoj. Spajić je priznala oba prekršaja i izvinila se hrvatskoj javnosti, a dobila je uslovnu kaznu od pet dana zatvora, sa rokom kušnje od godinu dana, i novčanu kaznu od 50 evra. Sud je tada obrazložio da pojam “Krajina” u savremenoj Hrvatskoj nosi negativnu konotaciju.
Oba slučaja, i Bačkonje Filipović i Spajić, hrvatski mediji su preneli kao primere kako lokalni sudovi tumače isticanje simbola i pojmova vezanih za period pre 1995. godine, dok osobe koje su kažnjene svoje postupke opisuju kao izraz nacionalnog identiteta bez namere da nekoga povrede.



