Državne garancije: provizija obavezna, EPS na 585 miliona
Ministarstvo finansija predlaže da provizija za državne garancije prestane da bude mogućnost i postane obaveza. Najveći korisnici su EPS sa 585 i Srbijagas sa 470 miliona evra kredita.

Država je tokom 2025. godine umesto javnih preduzeća, po aktiviranim garancijama, vratila bankama 25,6 milijardi dinara (~218 miliona EUR). Ta jedna cifra je najkraće objašnjenje zašto je Ministarstvo finansija objavilo nacrt izmena Zakona o javnom dugu kojim provizija za državne garancije prestaje da bude mogućnost i postaje obaveza.
Nacrt dira svega dva člana. U tekstu koji je danas na snazi stoji da Republika „može” da naplati proviziju za datu garanciju, a nova formulacija ne ostavlja prostor za tumačenje:
„Za davanje garancije naplaćuje se provizija”
navodi Ministarstvo finansija u nacrtu izmena. Isti član prepušta ministru finansija da bliže uredi uslove, postupak podnošenja zahteva, sadržinu zahteva i visinu provizije. Stopa u nacrtu nije napisana, pa se prava cena garancije saznaje tek kada podzakonski akt bude objavljen.
Konsultacije koje prethode javnoj raspravi traju do 4. avgusta 2026. Predloge mogu da podnesu privredni subjekti, državni organi, organizacije i udruženja.
Ko će plaćati proviziju za državne garancije?
Spisak korisnika je kratak i predvidiv. Po stanju iz septembra 2025, prva je Elektroprivreda Srbije sa 585 miliona EUR garantovanih kredita, druga je Srbijagas sa 470 miliona EUR, a železnička preduzeća drže oko 190 miliona EUR.
Na kraju marta 2026. ukupan garantovani dug iznosio je 199,3 milijarde dinara (~1,7 milijardi EUR), a EPS i Srbijagas su u toj sumi nosili 122,6 milijardi dinara (~1,05 milijardi EUR). Nova provizija zato nije opšta mera koja se ravnomerno raspoređuje na javni sektor, nego trošak koji pre svih ostalih pogađa dva energetska preduzeća.
Šta ostaje nepromenjeno
Uslov pod kojim se garancija uopšte izdaje se ne dira. Republika i dalje sme da garantuje samo za kredite kojima se finansiraju kapitalna ulaganja:
„Republika može dati garancije (…) samo ako se sredstvima kredita finansiraju kapitalna ulaganja dužnika”
stoji u važećem tekstu Zakona o javnom dugu. Ta odredba je i uvedena da bi se sprečilo da se garancijom pokriva tekuća likvidnost javnog preduzeća, praksa koja je i dovela do aktiviranja garancija po kojima je država kasnije plaćala.
Koliki je ulog
Indirektne obaveze države, dakle garancije, na dan 31. maja 2026. iznosile su oko 1,66 milijardi EUR. Od toga se 462,2 miliona EUR odnosi na domaće, a 1,21 milijardu EUR na spoljne garancije. U istom trenutku javni dug Srbije beleži 41,14 milijardi EUR, odnosno 43,7% BDP-a, pa garantovani deo čini nešto iznad 4% ukupnog duga.
Udeo je mali dok se garancije ne aktiviraju. Kada se aktiviraju, obaveza prelazi na budžet i tamo se meri u milijardama dinara godišnje, kao 2025.
Sledeća konkretna objava nije sam zakon nego akt ministra finansija sa visinom provizije. Dok se ne pojavi ta stopa, javna preduzeća znaju da će plaćati, ali ne i koliko.



