Marža rafinerija skočila na 100 dolara po barelu nafte
Crack spread, razlika između cene sirove nafte i dizela, premašio je 100 dolara po barelu, prvi put iznad nivoa iz krize 2022. Uvoz derivata u Srbiju je time blizu maloprodajne cene goriva.

Marža rafinerija, razlika između cene sirove nafte i cene dizela poznata kao crack spread, premašila je 100 dolara po barelu, rekord otkad je ta razlika 2022. godine, u jeku energetske krize, dostizala oko 90 dolara. Podatak je u izjavi za Tanjug izneo Tomislav Mićović, generalni sekretar Udruženja naftnih kompanija Srbije (UNKS), upozoravajući da rafinerije trenutno ostvaruju neuobičajeno velike marže.
U normalnim okolnostima ta razlika se kreće između 20 i 40 dolara po barelu. Sadašnjih preko 100 dolara je, dakle, i do pet puta više od uobičajenog raspona, i to je nivo koji je već nadmašio vrh iz krize pre četiri godine.
„Crack spread dostiže rekordne vrednosti, a u normalnim okolnostima se kreće od 20 do 40 dolara po barelu, a sada je pet puta veći. Potres se oseća i kod nas, kao i u celom svetu. Rafinerije ostvaruju izuzetno velike marže”, rekao je Mićović.
Zašto dizel poskupljuje brže od nafte?
Cena goriva, objašnjava Mićović, više ne prati samo kretanje cene sirove nafte. Na cenu dizela deluju ograničena ponuda gotovih derivata, problemi u radu rafinerija, pad zaliha i poremećaji u međunarodnim lancima snabdevanja. Ta kombinacija je ono što je maržu podiglo iznad nivoa iz 2022. godine, kada je energetska kriza već jednom dovela crack spread do oko 90 dolara po barelu.
Za Srbiju je posledica konkretna: trošak uvoza gotovih derivata je toliko narastao da se približio maloprodajnoj ceni goriva na domaćem tržištu. Mićović ocenjuje da takav model snabdevanja postaje teško održiv, a izvoz gotovih naftnih derivata iz Srbije je zabranjen, što znači da domaće tržište zavisi ili od uvoza po sadašnjoj, poskupeloj marži, ili od sopstvene prerade.
„Treba da idemo tankom linijom, odnosno da sačuvamo tržište od visokih cena, a da ne ugrozimo uvoz”, rekao je Mićović za RTS.
Rešenje koje se pominje je povećanje domaće prerade u rafineriji Naftne industrije Srbije (NIS) u Pančevu, koja pokriva preko 80 odsto potreba domaćeg tržišta za dizelom, benzinom i ostalim derivatima. Maksimalni projektovani kapacitet tog postrojenja je 4,8 miliona tona sirove nafte godišnje, a očekuje se da prerada bude povećana kako bi se snabdevanje stabilizovalo i uvoz po rekordnoj marži smanjio.
Licence koje ističu 28. avgusta
Nad celom pričom visi datum koji direktno određuje da li će NIS uopšte moći da poveća preradu. Operativna licenca koju je NIS-u izdala američka Kancelarija za kontrolu strane imovine (OFAC) ističe 28. avgusta. Istog dana ističu i licenca mađarskog MOL-a za nastavak pregovora o kupovini većinskog udela u NIS-u i licenca hrvatskog JANAF-a za transport nafte prema Srbiji.
Urednica portala Energija Balkana Jelica Putniković je za Tanjug ocenila da je pitanje tih licenci u narednih nekoliko dana za Srbiju najvažnije.
„NIS sada ima naručene količine nafte, uvozi i naftu i derivate, ali imamo situaciju zbog svega ovoga što se dešava u Ormuskom moreuzu i bombardovanja rafinerija u Rusiji gde je došlo do skoka cene kerozina u odnosu na dizel. To su neki poremećaji na evropskom tržištu, kod nas nema problema jer imamo zalihe ali jako je bitno da NIS što pre počne da funkcioniše normalno”, rekla je Putniković za Tanjug.
Prema njenoj oceni, za Srbiju je najvažnije da sve tri licence, za NIS, MOL i JANAF, budu produžene nakon 28. avgusta, jer bi to konačno otvorilo put ka rešenju statusa ruskog kapitala u kompaniji. Putniković povezuje sadašnji skok cene kerozina, koji za sobom vuče i dizel, sa novim napadima na tankere u Ormuskom moreuzu i bombardovanjem rafinerija u Rusiji. Napominje, međutim, da uprkos tom geopolitičkom riziku cena sirove nafte ostaje ispod nivoa koji bi mnogi očekivali, jer tržištu ne nedostaju veće količine sirovine.
To se videlo i na berzama 20. avgusta u 9.35 časova, kada je barel Brent nafte koštao 93,015 dolara, uz dnevni rast od 1,52 odsto, dok je američka WTI bila na 85,638 dolara, uz rast od 1,35 odsto. Razlika između tih cena sirove nafte i cene gotovog dizela je upravo ono što crack spread meri, i upravo je ta razlika, ne sama cena sirove nafte, ono što sada tera troškove uvoza u Srbiji ka gornjoj granici.
Portal Srpske Novine je krajem prošle nedelje pisao o tome da su akcize na gorivo do 23. avgusta niže, sa akcizom na dizel od 59,23 dinara. Ta odluka je ublažila deo pritiska na maloprodajnu cenu, ali marža rafinerija na nju ne utiče, jer se formira mnogo ranije u lancu, na relaciji sirova nafta prema gotovom derivatu. Dokle god crack spread ostane iznad 100 dolara po barelu, uvoznici u Srbiji će nabavljati derivate po ceni koja ostavlja sve manje prostora do maloprodajne, bez obzira na visinu akcize.
Sledeći test za tržište je upravo 28. avgust. Ako OFAC, MOL i JANAF produže licence, NIS dobija prostor da poveća preradu u Pančevu i smanji zavisnost od uvoza po rekordnoj marži. Ako ih ne produže, pitanje snabdevanja ostaje otvoreno u trenutku kada je razlika između cene nafte i dizela već na istorijskom vrhu.



