Mile Kekin večeras svira na Zappa barci, prvi put na vodi
Mile Kekin večeras na Zappa barci promoviše solo album, a 24. oktobra, dan pre parlamentarnih izbora, svira i u Novom Sadu.

Kada je Hladno pivo 2001. prvi put stiglo da svira u Srbiji, na tonskoj probi u bašti beogradskog Studentskog kulturnog centra članove benda zaskočio je huk sa okolnih ulica. Protestovale su pristalice Slobodana Miloševića, desetak dana pre nego što je on izručen tribunalu u Hagu. „Bili smo preplašeni, a naš bubnjar viknuo: ‚Jao vidi ovo, hiljade ljudi ide ka nama‘“, priseća se Mile Kekin, danas solo kantautor, a nekada pevač te grupe.
Dvadeset pet godina kasnije vraća se u isti grad, ovog puta na vodi. Kekin večeras, 2. oktobra, svira sa kompletnim bendom na Zappa barci, splavu na Dunavu, u organizaciji produkcijske kuće Long Play, a karte se od 10. juna prodaju preko Tickets.rs. Priliku za šalu iskoristio je i sam: „Svirao sam na svačemu, ali nikad na vodi, što se može shvatiti dvojako“, rekao je za BBC na srpskom.
Šta se svira na splavu?
U junu, kada je koncert najavljen, Kekin je obećao repertoar koji ne bira jednu karijeru:
„Spremićemo 50-ak pesama iz svih perioda, a vi budite samo dovoljno glasni i odmorni za više od dva sata živahne muzike.“
Pod „svim periodima“ podrazumevaju se i pesme Hladnog piva i solo materijal. Tada je najavio i da će beogradska publika prvi put čuti singlove sa novog albuma: „Neispravni vokalist“ i „Treći svijet“, drugi snimljen sa Srđanom Đinom Jevđevićem. Kekin je Hladno pivo napustio 2022, posle 35 godina i osam studijskih albuma, a ponovno okupljanje „možda jednog dana“ ne isključuje, iako, kaže, o tome ne razmišlja mnogo.
Album o životu čoveka koji je prešao pedesetu
Novi solo album zove se „Pun.k Mile Kekina“, nastajao je više od tri godine i bavi se životom u centru Zagreba, starenjem, prijateljstvom i ljubavlju. Rođen 1971. u nemačkom Bretenu, Kekin je naslov objasnio onako kako bi to učinio neko ko ume da se našali na sopstveni račun: „Dosta zgodan naslov za sve one koji ne dele moj svetonazor, a koji se isto mogu identifikovati sa njim.“ Ujedno je, rekao je, „referenca za muzički pravac“ koji ga je „odredio“.
Teme je, kaže, našao tamo gde živi:
„Verovatno ljudi koji žive na ostrvima pevaju o moru, dok ja jednostavno te teme vadim iz nekog velegradskog života, hodajući otvorenih očiju i stalno izložen ljudima.“
Album bi uskoro trebalo da dobije i izdanje na ploči, a u narednih nekoliko godina Kekin planira akustični bend i „orkestralni“ album.
Ko gostuje na albumu?
Darko Rundek, nekadašnji pevač Haustora, peva novu verziju pesme „Trening za umiranje“, hita Hladnog piva, u nešto izmenjenom aranžmanu u stilu američkog kantrija i folk roka. Kekin je hteo da pesmu vrati kući, ali tako da ne zvuči ogoljeno: „Hteo sam da je na neki način vratim kući, a da opet ne zvuči ogoljeno.“ Rundek pesmu nije znao od ranije, što je po Kekinu bila prednost: „Bio je totalno neopterećen originalnom i dao joj je neki njegov ukras, glumački momenat koji ima i mnogo ekspresije u glasu.“
Album zatvara „Iza pravog ugla“, adaptacija stihova pesnika Ljubivoja Ršumovića. Nastala je tokom pandemije kovida-19, kada je Kekin na društvenim mrežama naišao na Ršumovićevu pesmu. Prvu verziju poslao je pesniku, a potom je pozvao glumca Radeta Šerbedžiju da otpeva deo:
„Shvatio sam da bi joj pomoglo još malo patnje u glasu i životnog iskustva, pa sam zamolio mog prijatelja Radeta Šerbedžiju da otpeva deo.“
Zašto Novi Sad dan pre izbora?
Kekin je trebalo da svira u Novom Sadu 1. novembra 2024, na dan kada je pala nadstrešnica železničke stanice i stradalo 16 ljudi. Bend se tada vratio sa granice: „Kada smo čuli šta se dogodilo, samo smo se okrenuli na granici.“ Novi koncert u tom gradu zakazan je za 24. oktobra, dan pre parlamentarnih izbora raspisanih za 25. oktobar. „Imamo neverovatan nos da pogodimo škakljive datume“, kaže Kekin.
Na prethodnom novosadskom nastupu poželeo je da „idući put kada sviraju u Srbiji, nema tih silnih tenzija“, a sada, kaže, stalno ima osećaj da je situacija tamo napeta. Iako peva protiv nacionalizma i zauzima jasne pozicije, politički angažman ne smatra „obavezom“ muzičara nego „građanskom odlukom“, pa u Srbiji pokušava da bude uzdržan: „Poslednje što ljudima treba je mišljenje nekog zagrebačkog rokera.“ Večeras bi, dakle, trebalo da govore pesme.



