Filharmonijin sindikat traži ostavku Bojana Suđića
Sindikat muzičkih umetnika Beogradske filharmonije zahteva ostavke v. d. direktora i celog Upravnog odbora, deset meseci posle imenovanja bez javnog konkursa.

Krajem januara, kada je Vlada Srbije rešenjem postavila Bojana Suđića za vršioca dužnosti direktora Beogradske filharmonije, 102 zaposlena potpisala su pisma predsedniku Aleksandru Vučiću i premijeru Đuri Macutu u kojima traže da Suđić ne prihvati tu funkciju. Po nedeljniku Vreme, to je 89,5 odsto kolektiva. Deset meseci kasnije, 2. novembra 2026, Sindikat muzičkih umetnika Beogradske filharmonije ide korak dalje i traži ostavku samog Suđića.
Šta sindikat traži od Suđića i Upravnog odbora?
Saopštenje nosi potpis sindikata kao celine, bez imena pojedinaca. Zahtevi su tri:
- ostavka Bojana Suđića sa mesta vršioca dužnosti direktora
- ostavka celog Upravnog odbora
- raspisivanje javnog konkursa za direktora u najkraćem roku
U Upravnom odboru su, prema navodima portala Nova, predsednik Vladimir Vuletić, Ana Stefanović, Aleksandar Serdar i Aleksandar Radulović kao predstavnik orkestra. Saopštenje su toga jutra objavili Kurir, Nova i Telegraf.
Šta sindikat zamera deset meseci posle imenovanja?
Sindikat tvrdi da je Suđić postavljen političkom odlukom, bez javnog konkursa, i da je time zanemarena volja kolektiva koji tri godine traži transparentan izbor rukovodioca. Mandat od deset meseci, kako piše u saopštenju, samo je potvrdio te tadašnje stavove:
„Deset meseci rukovođenja Bojana Suđića dodatno je potvrdilo opravdanost naših tadašnjih stavova. Obeležili su ga uvođenje neopravdanih kontrola, ograničavanje profesionalne autonomije zaposlenih i stvaranje nepredvidivog radnog okruženja, pritisci i upozorenja na preduzimanje disciplinskih mera koje mogu dovesti i do otkaza, nedoslednost i neefikasno donošenje odluka, opstrukcija poslovanja i kašnjenja u planiranju sezona. Tokom njegovog mandata izostala je bilo kakva jasna i dugoročna strategija razvoja Beogradske filharmonije.“
Navedeno je, dakle, dugo nabrajanje upravljačkih zamerki. Zanimljivo je šta u njemu nedostaje: saopštenje ne govori o repertoaru, gostovanjima ni umetničkim odlukama, nego isključivo o tome kako se kuća vodi i ko je i kako bira. Sindikat podseća da je Beogradska filharmonija, zahvaljujući svim zaposlenima, izgradila međunarodni ugled prvoklasne kulturne institucije, pa završava porukom o tome kakvo rukovodstvo smatra primerenim:
„Ona zaslužuje rukovodstvo koje će štititi njen profesionalni integritet, a ne rukovođenje zasnovano na političkoj poziciji, samovolji, pritiscima i nedostatku dugoročne vizije.“
Ko je odgovorio?
Ministarstvo kulture se u saopštenju uopšte ne pominje, a ni odgovor Suđića, Upravnog odbora ili samog ministarstva u trenutku objave ovog teksta nismo našli. Zahtev je, prema tome, za sada javno upućen bez adresata koji se oglasio.
Kako se vidi iz poslednjeg pasusa saopštenja, sindikat ne traži samo odlazak jednog čoveka. Traži i da novi direktor bude izabran javnim konkursom, i to takav „koji će svojim stručnim, menadžerskim i profesionalnim kapacitetima odgovarati značaju ove institucije“. Upravo način izbora, a ne ime na vratima direktorske kancelarije, kolektiv već tri godine postavlja kao glavno pitanje.



