Osam organizacija upozorava: 31 pretnja smrću novinarima
Osam međunarodnih novinarskih organizacija saopštilo je da se nasilje nad novinarima u Srbiji pojačava, uz 31 pretnju smrću i potpunu nekažnjivost u 2026. godini.

Osam međunarodnih novinarskih organizacija saopštilo je 21. avgusta da se spirala nasilja nad novinarima u Srbiji dodatno pojačala u odnosu na stanje zatečeno tokom njihove zajedničke misije u Beogradu u martu. Zajedničko saopštenje potpisale su Evropska federacija novinara, Free Press Unlimited, Osservatorio Balcani Caucaso Transeuropa, Evropski centar za slobodu medija i štampe, Međunarodna federacija novinara, Index on Censorship i Reporteri bez granica, uz još jednu organizaciju iz istog kruga potpisnica. Dokument donosi novu računicu za 2026. godinu i imena novinara koji su, kako navode, izloženi gotovo svakodnevnom uznemiravanju.
Prema podacima platforme Mapping Media Freedom, koja prati kršenja slobode medija u okviru mehanizma Saveta Evrope, od početka godine je zabeleženo 31 pretnja smrću upućena na internetu, sa 44 medijska radnika kao metom. Organizacije ističu da se obrazac pretnji proširio i van redakcija: 19 članova porodica novinara, uključujući decu, takođe se našlo na udaru.
Predsednik Asocijacije nezavisnih elektronskih medija Veran Matić dobijao je poruke da ga treba ostaviti da umre i da ga rastrgnu životinje, kao i pretnje odsecanjem glave. Prema saopštenju, Matić je u jednoj emisiji u udarnom terminu predstavljen kao “državni neprijatelj”, a nedavno je i fizički napadnut na ulici. Novinari Marko Vidojković i Nenad Kulačin imaju, prema saopštenju, najmanje šest zabeleženih pretnji smrću, a pretnje seksualnim nasiljem upućivane su i njihovim majkama, dok je Kulačinovoj ćerki takva pretnja upućena još prošle godine. Direktor informativnog programa N1 Branislav Šovljanski dobijao je pretnje silovanjem dece, dok je kolumnista Radara Predrag Simonović dobio pretnje seksualnim nasiljem upućene njegovom maloletnom detetu.
Novinaru Dinku Gruhonjiću je, dodaje se u saopštenju, uništen automobil, a jedan funkcioner ministarstva je izjavio da bi mu se trebalo dogoditi nešto loše. Novinar Aleksandar Radić je, prema navodima organizacija, napustio zemlju zbog bezbednosnih razloga.
Zašto tužilaštvo nije osudilo preteću retoriku?
Organizacije posebno kritikuju odgovor tužilaštva od 17. avgusta, koji se odnosio na preteće izjave upućene novinarima tokom skupštinske rasprave. Umesto da se pozabavi suštinom, odgovor je, kako se navodi u saopštenju, izbegao suštinu i zadržao se na proceduralnim tehnikalijama, dok je preteća retorika ministara ostala neosuđena.
Podaci o krivičnom gonjenju idu u prilog oceni o nekažnjivosti. Tokom 2025. godine u Srbiji su izrečene svega tri osuđujuće presude za napade na novinare, a u 2026. godini, prema saopštenju, nijedan slučaj još nije rešen.
U saopštenju se, radi ilustracije razmera problema, podseća i na stariju istoriju nekažnjenih obračuna sa novinarima: ubistvo Slavka Ćuruvije i dalje je bez pravosnažnog epiloga, a ubistva Dade Vujasinović i Milana Pantića takođe nisu rasvetljena. Organizacije to opisuju kao sistemski neuspeh krivičnopravnog sistema i širu eroziju vladavine prava. Kao primer da fizičko nasilje iz političkih motiva postaje sve vidljivije, u dokumentu se navodi i nedavno prebijanje profesora Stevana Filipovića u Beogradu, izvršeno pred više svedoka.
Zaključni deo saopštenja poziva se na martovsku misiju u Beogradu kao polaznu tačku za poređenje: otada, kako organizacije tvrde, broj i intenzitet pretnji rastu brže nego institucionalni odgovor na njih. Da li će odgovor Republičkog javnog tužilaštva od 17. avgusta ostati poslednja reč u ovom krugu ili će uslediti nova reakcija nadležnih, ostaje otvoreno pitanje na koje će sledeći potezi državnih organa dati odgovor.



