Vojvodina povela pa potonula: Ajaks slavio 4:1 u Novom Sadu
Vojvodina je izjednačila preko Sukačeva, a onda se raspala pred četvorostrukim šampionom Evrope. Prvi meč drugog kola kvalifikacija praktično je rešen pre revanša u Amsterdamu.

- Vojvodina poražena 1:4 od Ajaksa na Karađorđu u prvom meču 2. kola kvalifikacija za Ligu konferencije.
- Ajaks poveo već u 3. minutu preko Klasena, Sukačev glavom izjednačio u 28. minutu.
- Berhojs, Glou i mladi Abdala u nadoknadi doneli gostima ubedljivu prednost pred revanš.
- Revanš je u Amsterdamu, gde Novosađani ulaze praktično bez šanse za prolaz.
Tri minuta. Toliko je Karađorđu trebalo da iz gungule na severnoj tribini pređe u muk. Rosić je odbranio prvi udarac, ali lopta se odbila ispred Klasena, a iskusni Holanđanin je nije oprostio. Golman Vojvodine je izvadio loptu iz mreže i podigao pogled ka tribinama, kao da traži objašnjenje za nešto što se desilo prebrzo da bi se shvatilo.
A onda je, na kratko, izgledalo da Novi Sad ima svoje veče. U 28. minutu Lukas Baroš je ubacio sa strane, a Petar Sukačev se izdigao iznad svih i glavom pogodio za 1:1. Stadion je eksplodirao. Delovalo je da je Vojvodina uhvatila vetar u leđa i da četvorostruki šampion Evrope, makar ova mlada verzija Ajaksa, može da se iznenadi.
Iluzija je trajala tačno deset minuta.
Kako se meč prelomio?
Ajaks je odgovorio hladno, onako kako to rade ekipe koje su odrasle na velikoj sceni. Stiven Berhojs je u 38. minutu vratio prednost gostima i poslao Vojvodinu na odmor sa neugodnih 1:2. To nije bio gol koji ubija utakmicu, ali je bio gol koji vraća stvari na svoje mesto, podsetnik ko je ovde favorit.
Drugo poluvreme je bilo obračun koji Novosađani nisu mogli da dobiju. U 51. minutu Oskar Glou je pogodio za 1:3 i tu je, iskreno, priča bila završena. Vojvodina je pokušavala, trčala, ali razlika u kvalitetu i mirnoći bila je prevelika. Domaćin je gubio duele u sredini terena, a Ajaks je svaki prekid i svaki napad izvodio sa uigranošću koja se ne improvizuje.
Poslednji udarac stigao je u nadoknadi. Mohamed Abdala, tinejdžer koji je ušao da zabeleži minute, pogodio je za konačnih 1:4 u 90+3. Simbolično, gol koji je overio veče dao je najmlađi igrač na terenu, dok su iskusniji domaći fudbaleri gledali kako im se šansa za prolaz gasi pred sopstvenim navijačima.
Šta dalje za Vojvodinu?
Revanš je na programu u Amsterdamu, a brojka 1:4 zvuči kao presuda. Za preokret bi Vojvodini trebalo nešto što se u modernom fudbalu retko viđa, pobeda od tri gola razlike na gostovanju kod ekipe ovog ranga, i to bez primljenog gola. Realno, to je scenario za mašti, ne za teren.
Ono što ostaje jeste pitanje pristupa. Vojvodina je imala trenutak, imala je izjednačenje i imala je stadion uz sebe. Problem nije bio u srcu, nego u tome što se posle 1:1 previše otvorila i platila to trostrukom kaznom. Protiv ekipa poput Ajaksa, jedan otvoren minut košta kao ceo poraz.
Novosađani sada ulaze u revanš rasterećeni, jer im niko ne veruje. Ponekad baš to donese slobodniju igru i pokoji lep trenutak za pamćenje, ali rezultatski se listić već popunio ovde, na Karađorđu. Sezona u Evropi za Vojvodinu, po svemu sudeći, staje na drugom kolu kvalifikacija.
Da li je Vojvodina ovaj meč izgubila zbog klase protivnika ili zbog sopstvene naivnosti posle izjednačenja?



