Plata od 1.200 evra u decembru: sumnje struke
Vučić najavljuje prosečnu platu od 1.200 evra do kraja godine, ali poslodavci i ekonomisti upozoravaju da rast od 17 odsto za šest meseci nema pokriće ni u produktivnosti ni u budžetu.

Prosečna neto zarada u Srbiji trebalo bi da u decembru dostigne 140.850 dinara, odnosno 1.200 evra, za celu teritoriju zemlje. To je 11. septembra najavio predsednik Aleksandar Vučić, a prvi konkretni odgovori privrede i struke stigli su tek danas: Unija poslodavaca Srbije i dva ekonomista poručuju da računica ne drži vodu.
Najava nosi tri odvojena poteza. Plate u javnom sektoru rastu 8% od 1. decembra, a ne od 1. januara kako je uobičajeno. Zaposleni u socijalnoj zaštiti dobijaju 12% više, penzije rastu 7,5% i, prema Vučićevim rečima, prosečna penzija bi tako trebalo da pređe 520 evra. Minimalna neto zarada od 1. januara 2027. prvi put bi iznosila 600 evra.
Koja je zapravo trenutna plata
Tu počinje prvi problem sa brojkama, jer izvori nude dve različite osnove za poređenje. Prema Republičkom zavodu za statistiku, plata u junu je u javnom sektoru iznosila 124.218 dinara (1.058 evra), a van javnog sektora 118.850 dinara (1.012 evra). To je podela po sektorima. Odvojeno od toga, ukupna prosečna zarada za celu zemlju kretala se od 118.429 dinara (1.009 evra) u januaru do, prema poslednjim raspoloživim podacima, 1.025 evra sada. Te dve serije brojeva mere različite stvari, sektorsku podelu i ukupan prosek, i ne smeju se mešati, ali obe vode do istog zaključka: do decembarskih 1.200 evra fali rast od oko 17% za samo šest meseci, od juna do decembra.
Sam Vučić je tokom predstavljanja mera ponudio treći, znatno duži vremenski okvir. Prema njegovim rečima, plata raste sa 331 evra na 1.200 evra, što je uvećanje 4,1 do 4,2 puta, a kada se uračuna inflacija, realni rast iznosi 71,59%. Taj poredbeni period obuhvata više od decenije, ne poslednjih šest meseci, pa je reč o suštinski drugačijem računu od onog kojim ekonomisti mere trenutnu najavu.
Šta kažu poslodavci
Ekonomista Unije poslodavaca Srbije Nebojša Atanacković podseća da privatni sektor ne može da prati tempo javnog, jer je već i skorašnje povećanje minimalne zarade sa 65.000 na 70.000 dinara bilo opterećenje za poslodavce.
„Prema anketama koje se svake godine rade pre nego što se odluči o minimalnoj ceni rada, imali smo veliki broj poslodavaca (48 odsto) koji su rekli da nikako ne mogu da prihvate povećanje minimalne zarade, jer ne mogu da povećaju prihode, dok su rashodi i troškovi poslovanja sve veći. Samo jedan deo privrede može da prihvati novo povećanje troškova”, kaže Atanacković za N1.
On dodaje da u većini zemalja Zapadne Evrope i Evropske unije zarade u javnom sektoru zaostaju za privatnim, dok je u Srbiji situacija obrnuta.
„Privreda ne može da poveća zarade kao javni sektor, odlukom nadležnih organa. Ona to može da uradi samo uz bolje poslovne rezultate. Povećavanje zarada trebalo bi da bude u skladu sa povećanjem produktivnosti, a ne da se zarade povećavaju po principu: ima se, pa se može. To je možda moguće samo u javnom sektoru”, kaže Atanacković.
Ekonomisti: pecanje glasova
Ekonomista Božo Drašković smatra da ni budžet javnog sektora ne trpi princip „ima se, pa se može”. Politička volja, kaže, danas donosi novac, ali cena stiže kasnije.
„Ako postoji politička volja, biće i novca u budžetu. Ali trenutna mera će kasnije morati da se nadomesti, na primer ovo će sledeće godine morati da se plati stavljanjem kočnice na nivo rasta zarada”, kaže Drašković za N1.
Prema njemu, ni inflacija ni rast produktivnosti, dva merila po kojima se zarade po pravilu usklađuju, ne pokrivaju ovoliko povećanje.
„Ovo je pecanje glasova. Ne postoji nijedan zvanično objavljen podatak koji bi pokazao osnovanost povećanja zarada za ovoliki procenat. Mi nemamo precizne podatke o stopi inflacije na osnovu kojih bismo mogli da vršimo korekciju zarada. To je spekulacija kojom se vlast bavi kako bi se napravila povoljna politička atmosfera pred izbore”, ocenjuje Drašković, uz upozorenje da bi ekonomski neutemeljeno povećanje moglo da pogorša inflaciju.
„Tek na kraju 2026. godine imaćemo jasne parametre”, dodaje Drašković.
Ekonomista Danilo Šuković se slaže da rast od oko 17% za šest meseci nema realnu ekonomsku osnovu i da je reč o delu predizbornog marketinga.
„Same cifre govore da je to nerealno, a sve su to mere u sklopu predizbornog paketa. Ljudima znači da dobiju povećanje plate zbog novogodišnjih i Božićnih praznika. S druge strane, situacija u privatnom sektoru je drugačija. Privatni sektor se ne bavi političkim marketingom, već se vodi profitom”, ocenjuje Šuković za N1.
Minimalac za 2027. već je utvrđen
Za razliku od decembarske najave, minimalna cena rada za 2027. godinu prošla je kroz redovnu proceduru pre nego što je predsednik o njoj govorio. Pregovori socijalnih partnera počeli su 10. avgusta, a pošto vlada, sindikati i poslodavci nisu postigli dogovor, cenu je, u skladu sa Zakonom o radu, utvrdila Vlada Srbije: 405 dinara po radnom satu, odnosno oko 70.470 dinara mesečno, rast od 9,2% u odnosu na sadašnjih 371 dinar po satu. Sindikati su tražili 650 evra, poslodavci su pristali na predlog vlade. Izraženo u evrima, novi minimalac iznosi oko 600 evra, isti broj koji je Vučić naveo za minimalnu neto zaradu od januara 2027.
Portal srpske.rs je 11. septembra preneo prvu Vučićevu najavu, sa istim brojkama o platama, penzijama i minimalcu. Ono što je danas novo jesu prve reakcije privrede i struke, i one se ne poklapaju sa optimizmom najave: poslodavci govore o troškovima koje ne mogu da isprate, a ekonomisti o brojkama bez pokrića u zvaničnim podacima.



