Počasno Srce Sarajeva ovaj put ostaje kod kuće
Emir Hadžihafizbegović dobija Počasno Srce Sarajeva 32. Sarajevo Film Festivala, priznanje koje je poslednjih godina uglavnom putovalo daleko od Sarajeva.

Pretposlednji dan 32. Sarajevo Film Festivala pada na 20. avgust, na rođendan čoveka kome je festival upravo dodelio Počasno Srce Sarajeva. Emir Hadžihafizbegović tog dana puni šezdeset pet godina, i dočekaće ih u gradu u kome je diplomirao i u kome je proveo najveći deo karijere.
Odluka je objavljena 2. avgusta, dvanaest dana pre otvaranja. Obrazloženje je ono koje se u ovakvim prilikama ponavlja, celokupan doprinos filmskoj umetnosti i upamćene uloge u bosanskohercegovačkoj i regionalnoj kinematografiji, ali iza te formulacije ovoga puta stoji brojka retka i u mnogo većim kinematografijama: više od 70 uloga u dugometražnim igranim filmovima i preko sto uloga u pozorištu, na filmu i u drugim medijima.
Direktor festivala Jovan Marjanović izbor je u saopštenju objasnio kratko:
Zadovoljstvo je Počasno Srce Sarajeva dodijeliti umjetniku, koji je svojim opusom obilježio kinematografiju sredine iz koje je i sam potekao.
U toj rečenici ima više nego što se na prvo čitanje vidi, jer opisuje i sam festival. I on je nikao iz iste sredine, i on je decenijama svoje najviše priznanje uglavnom slao preko granice.
Od Tuzle do klase Emira Kusturice
Rođen je 20. avgusta 1961. u Tuzli, gde je završio osnovnu i srednju školu. Na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu diplomirao je 1986, u klasi Emira Kusturice. Prvi angažman imao je u Narodnom pozorištu u Tuzli, a posle ratnog perioda umetnički rad nastavio je u Sarajevu. Bio je glumac prvak i dugogodišnji direktor Kamernog teatra 55, a paralelno je potpisao i četiri autorska pozorišna projekta, „Godine prevare”, „Iza sna”, „Tarik nije dio tala” i „Kijametski dan”, sa kojima je gostovao na scenama od Njujorka i Toronta do Pariza, Londona, Berlina i Sidneja.
Taj podatak o pozorištu nije fusnota uz filmsku karijeru. Glumac koji je sto puta izašao pred publiku uživo drugačije nosi kadar, i to se u njegovim filmskim ulogama čuje u tempu rečenice, u tome koliko dugo sme da ćuti pre nego što odgovori.
Uloge koje su nosile filmove, a ne ukrašavale ih
Njegov filmski luk najlakše se čita kroz nagrade. Za ulogu u filmu „Takva su pravila” poneo je nagradu za najboljeg glumca u programu Orizzonti Filmskog festivala u Veneciji. Ima i Zlatnu arenu u Puli. Nagradu „Andrej Tarkovski” dobio je u Rusiji, na festivalu „Zerkalo”.
Sarađivao je sa rediteljima Ognjenom Sviličićem, Rajkom Grlićem i Jasmilom Žbanić, a filmovi u kojima je igrao prikazivani su u Kanu, Berlinu, Lokarnu i Roterdamu. Spisak naslova po kojima ga publika u regionu prepoznaje uglavnom se svodi na isti krug:
- „Armin”
- „Karaula”
- „Smrt čovjeka na Balkanu”
- „Praznik rada”
- „Gori vatra”
- „Kod amidže Idriza”
- „Naša svakodnevna priča”
- „Žaba”
Ono što te uloge povezuje nije žanr nego funkcija. Hadžihafizbegović je decenijama igrao lik koji priču drži na okupu dok glavni junak prolazi kroz nju: oca, komandira, komšiju, čoveka sa druge strane šaltera. Takve uloge se u kritici obično opisuju kao sporedne, a u sećanju gledaoca ostaju duže od glavnih. Njegov opus je, između ostalog, i dokaz koliko je ta podela neprecizna.
Zašto Počasno Srce retko ostaje u regionu?
Zato što priznanje nije samo priznanje nego i program. Spisak ranijih dobitnika Počasnog Srca Sarajeva čitav je niz imena koja u Sarajevo dolaze na nekoliko dana i sa sobom donesu strane novinare: Andželina Džoli 2011, Oliver Stoun 2017, Izabel Iper 2019, Mads Mikelsen 2020, Vim Venders 2021. Domaćih dobitnika ima, Gavrilo Grahovac 2006, Branko Lustig 2012, Danis Tanović 2014, ali su izuzetak, i po pravilu ga dobijaju kasno, kao sabiranje opusa, a ne kao poziv.
Zato ovogodišnji izbor menja ton. Festival ovoga puta ne dovodi nikoga, nego priznaje nekoga ko je tu sve vreme bio, i to glumca, a ne autora, što je u kategoriji doživotnih priznanja i dalje ređi slučaj nego što bi trebalo da bude.
Šta to konkretno donosi 32. izdanju, videće se po tome kako će ceremonija biti postavljena. Sarajevo Film Festival traje od 14. do 21. avgusta 2026, dodela je najavljena, a rođendan usred programa daje festivalu materijal kakav se ne planira. Ako ga iskoriste kako treba, Počasno Srce Sarajeva ove godine neće biti protokolarna tačka između dve projekcije.



