Samo 40 odsto Srba se plaši starenja, najmanje u Evropi
Novo istraživanje ŠTADA grupe pokazuje da su građani Srbije, uz Kazahstan i Švajcarsku, najmanje zabrinuti zbog starenja na celom kontinentu. Šta ih ipak najviše brine?

Da li se plašiš starenja? Ako si iz Srbije, verovatno manje nego tvoji vršnjaci u ostatku Evrope. Novo istraživanje pokazuje da je strah od starenja kod nas najniži na celom kontinentu, tek 40 odsto ispitanika kaže da ih ta tema brine.
Podatak dolazi iz ŠTADA Zdravstvenog izveštaja za 2026. godinu, koji je 2. septembra 2026 prenela agencija Beta. Istraživanje je za ŠTADA grupu, u čijem sastavu posluje i vršački Hemofarm, sprovela agencija Human8, putem onlajn upitnika tokom februara i marta 2026. Anketirano je 20 zemalja, od Austrije i Nemačke do Kazahstana i Uzbekistana, sa po 500 do 2.000 ispitanika starosti od 18 do 99 godina po zemlji. Upitnik je pokrio preko 40 tema, od poverenja u lekare do stava prema veštačkoj inteligenciji u zdravstvu.
Ko se najviše, a ko najmanje plaši starenja?
Više od polovine Evropljana je, pokazuje izveštaj, zabrinuto zbog starenja. Najviše strahuju građani Litvanije, čak 67 odsto. Odmah iza njih su Češka i Poljska, po 65 odsto, pa Španija i Francuska, po 62 odsto.
Na suprotnom kraju liste je Srbija, sa spomenutih 40 odsto. Slično razmišljaju i građani Kazahstana i Švajcarske, po 42 odsto, i Uzbekistana, sa 43 odsto.
Čega se Srbi zapravo plaše?
Kad ih strah od starenja ipak uhvati, jasno je čega se najviše boje. Za 74 odsto ispitanika u Srbiji najveći strah je bolest, praktično isto kao kod Mađara i Čeha, gde taj procenat iznosi 75.
“Dugovečnost zato više ne merimo samo brojem godina, već i njihovim kvalitetom”, rekao je u saopštenju uz izveštaj Ronald Zeliger, generalni direktor Hemofarm grupe. On dodaje da su mlađe generacije fokusirane na trenutno stanje, dok se starije sve više okreću prevenciji i dugoročnoj zdravstvenoj sigurnosti.
Želju da žive duže kao vrlo ili veoma važnu naveo je i 75 odsto Evropljana. Ta želja je, pokazuje istraživanje, najizraženija kod ljudi sa dobrim mentalnim zdravljem, dakle nije stvar samo fizičkog stanja, nego i opšteg osećaja da život ima smisao.
Da li smo spremni da promenimo navike?
Ovde brojke pokazuju da strah, ili odsustvo straha, nije jedina priča. Evo šta Evropljani, i mi među njima, zapravo rade ili bi bili spremni da urade.
- 80 odsto Evropljana spremno je da potpuno izbaci ili značajno smanji šećer i slatkiše
- genetski test bi prihvatilo 82 odsto Evropljana, u Portugalu čak 92 odsto, kod nas 81 odsto
- aparat za merenje krvnog pritiska redovno koristi 68 odsto ispitanika u Srbiji, dok u Slovačkoj to čini 79 odsto, u Litvaniji 76, u Mađarskoj 74, u Poljskoj 72 odsto
Srbija je, za razliku od pitanja straha, ovde bliža evropskom proseku nego što bi se očekivalo. Otvorenost prema genetskom testiranju je, pokazuje izveštaj, najveća kod mlađih generacija i kod onih koji lakše prihvataju veštačku inteligenciju u zdravstvu.
Šta ovo govori o nama
Nizak procenat straha ne znači nužno da smo bezbrižniji, možda samo drugačije gledamo na starenje, ili manje o njemu razmišljamo dok nas ne pogodi neka konkretna dijagnoza. Ako ništa drugo, brojke iz izveštaja daju konkretan povod da se, bez obzira na to koliko se plašimo, pozabavimo onim što stvarno zavisi od nas, manje šećera, redovno merenje pritiska i informisan odnos prema sopstvenom zdravlju. To rade i ostali Evropljani, bez obzira na to koliko se, ili koliko malo, plaše onoga što dolazi sa godinama.



