Ko dobija imunoterapiju za rak pluća od 1. oktobra u Srbiji?
Od 1. oktobra imunoterapija u Srbiji postaje dostupna za tri nove grupe pacijenata sa rakom pluća, oko 1.000 ljudi. Evo za koga tačno važi i šta se menja u lečenju.

Da li vi ili neko blizu vas spada u grupu pacijenata koja od sledećeg meseca dobija novu terapiju za rak pluća? Ako je dijagnoza sitnoćelijski karcinom u ograničenom ili proširenom stadijumu, ili neresektabilni treći stadijum nesitnoćelijskog karcinoma, odgovor je da. Udruženje za borbu protiv raka pluća „Punim plućima” danas je saopštilo da od 1. oktobra 2026. imunoterapija u Srbiji postaje dostupna za tri nove grupe obolelih, a procena je da će promena obuhvatiti oko 1.000 pacijenata.
Koje tri grupe pacijenata dobijaju terapiju
Nova terapija se ne uvodi svima na isti način, nego zavisi od stadijuma i tipa bolesti.
- Ograničeni stadijum sitnoćelijskog karcinoma pluća. Imunoterapija se uvodi kao nastavak lečenja, pošto pacijent prođe hemioterapiju i zračenje, i to samo ako u tom trenutku nema napredovanja bolesti.
- Prošireni stadijum sitnoćelijskog karcinoma pluća. Ovde se bolest već proširila izvan mesta gde je nastala, pa imunoterapija kreće odmah, uporedo sa hemioterapijom, umesto da se čeka.
- Neresektabilni treći stadijum nesitnoćelijskog karcinoma pluća. Reč je o tumoru koji se zbog položaja ili rasprostranjenosti ne može operisati. Posle hemioterapije i zračenja, ako nema pogoršanja, pacijent nastavlja na imunoterapiju.
Doc. dr Mihailo Stjepanović, direktor Klinike za pulmologiju Univerzitetskog kliničkog centra Srbije, objašnjava da je cilj kod poslednje grupe da se produži period bez napredovanja bolesti. Prema njegovim rečima, kod pacijenata sa neresektabilnim trećim stadijumom nesitnoćelijskog karcinoma gotovo polovina, tačnije 43 odsto, danas doživi pet godina od postavljanja dijagnoze, a kod trećine bolest u tom periodu ne napreduje. To je, kaže, rezultat koji je pre samo nekoliko godina bio teško zamisliv baš za ovu grupu pacijenata.
Zašto je ovo važno za Srbiju
Rak pluća je vodeći uzrok smrti od malignih bolesti u Srbiji. Iz Udruženja podsećaju na razmere problema.
„Rak pluća je vodeći uzrok smrti od malignih bolesti u Srbiji, sa gotovo 7.000 novoobolelih i 5.000 preminulih godišnje”, navodi se u saopštenju Udruženja „Punim plućima”.
Dodatan problem je kasno otkrivanje. Oko 70 odsto pacijenata dijagnozu dobije tek kada je bolest već u metastatskom stadijumu, kada su mogućnosti lečenja znatno uže. Prvi simptomi, kašalj, zamor ili otežano disanje, često se pripisuju bezazlenim stanjima, naročito kod pušača koji su na te tegobe navikli.
Šta se menja u samom davanju terapije
Osim novih indikacija, u praksu ulazi i supkutana primena imunoterapije, dakle davanje leka pod kožu umesto infuzijom. Za pacijenta to znači da terapija traje svega nekoliko minuta, umesto dosadašnjeg dužeg zadržavanja na infuziji, pa se skraćuje i boravak u bolnici.
Ko dolazi na red od proleća 2027.
Grupa pacijenata koja za sada ostaje bez imunoterapije su oboleli od skvamoznog karcinoma pluća, koji se trenutno leče isključivo hemioterapijom. Za njih je najava drugačija: prema planovima, imunoterapija bi za tu grupu, oko 600 pacijenata, trebalo da postane dostupna od proleća 2027. godine, znači tek u sledećoj godini, ne od 1. oktobra kao za prve tri grupe.
„Pacijenti ne biraju histološki podtip svog tumora niti nivo PD-L1 ekspresije, i zato ne bi smeli da imaju različite šanse za lečenje”, istakla je Olja Ćorović, predstavnica Udruženja pacijenata „Punim plućima”.
Ona proširenje dostupnosti imunoterapije ocenjuje kao veoma značajan iskorak. Prema jednom prenosu njenih reči, reč je o najznačajnijem pomaku u lečenju raka pluća u Srbiji u poslednje tri godine, dok je prema drugom prenosu reč o jednom od najznačajnijih pomaka u poslednjih nekoliko godina, zavisno od toga koji izvor njenu izjavu prenosi. Suština ocene je ista: posle godina u kojima je dobar deo pacijenata imao samo hemioterapiju kao opciju, treći stadijum nesitnoćelijskog i oba oblika sitnoćelijskog karcinoma sada dobijaju terapiju koja se u svetu već koristi kao standard.
Ako je dijagnoza u porodici postavljena u poslednje vreme, najsigurniji korak je da se sa lekarom koji vodi lečenje proveri da li konkretan stadijum i tip bolesti ulaze u neku od ove tri grupe, i kada se terapija praktično uvodi u vašoj ustanovi.



