Neurogeneza u hipokampusu zastaje kod velike depresije
Tim sa Univerziteta Kolumbija je na skoro pola miliona ćelija mozga pokazao da kod velike depresije zastaje stvaranje novih neurona u hipokampusu.

Tim naučnika sa Univerziteta Kolumbija, sa medicinskog fakulteta Vagelos, objavio je 21. avgusta u časopisu Nature Medicine rad koji pokazuje da kod odraslih sa velikim depresivnim poremećajem zastaje stvaranje novih neurona u hipokampusu, delu mozga zaduženom za pamćenje i emocionalne reakcije na okolinu. Istraživanje je rađeno na tkivu skoro pola miliona ćelija mozga i prvi put pokazuje ovu promenu direktno na ljudskom tkivu, a ne samo na životinjskim modelima. Rad nosi oznaku 10.1038/s41591-026-04571-8. O ovoj studiji do sada nismo pisali.
Hipokampus je jedno od retkih mesta u odraslom mozgu gde nastaju novi neuroni, proces koji se naziva neurogeneza. Decenijama je preovlađivalo shvatanje da je depresija pre svega posledica manjka neuroprenosnika, pre svega serotonina. Novija istraživanja, uključujući i ovo, pomeraju sliku ka tome da je depresija povezana sa širim poremećajem u sposobnosti neurona da se prilagođavaju stresu i promenljivoj okolini, a ne samo sa hemijskom neravnotežom.
Za istraživanje je korišćeno tkivo hipokampusa uzeto ubrzo posle smrti darodavaca, i to od ljudi koji su imali veliki depresivni poremećaj i od kontrolne grupe koja ga nije imala. U svakoj od skoro pola miliona pregledanih ćelija tim je beležio aktivnost gena, a posebnim postupkom pratio je i promene na belančevinama. Reč je o preseku stanja u trenutku smrti, ne o praćenju istih osoba tokom vremena, što je važno ograničenje na koje se vraćamo na kraju teksta.
Šta tačno pokazuju podaci
Nalaz je da kod odraslih sa velikim depresivnim poremećajem zastaje stvaranje novih neurona u hipokampusu. Uz to, izmenjeni su i geni zaduženi za stvaranje novih veza među neuronima i za njihovo međusobno sporazumevanje, kao i geni koji upravljaju snabdevanjem ćelije energijom i prenosom tereta unutar nje. U takozvanom trisinaptičkom krugu hipokampusa, delu mreže preko koje se uspostavljaju nova emocionalna sećanja, tim je zabeležio i znake zapaljenja i ćelijskog stresa.
Deo izmenjenih gena ima varijante koje su ranija genetička istraživanja već povezivala sa velikim depresivnim poremećajem, dok su drugi geni bili pod uticajem epigenetskih promena, dakle onih koje odražavaju spoljašnje uticaje poput stresa, učenja, starenja ili izloženosti hemikalijama. Količina prikupljenih podataka omogućila je timu i da odredi tačno mesto u krugu hipokampusa na kome se pogođene ćelije nalaze, što ranije nije bilo moguće u ovakvoj rezoluciji.
Zašto je uopšte važno da hipokampus stvara nove neurone? Prema autorima studije, deo odgovora leži u takozvanoj razdvojenosti obrazaca, sposobnosti mozga da slične ali različite uspomene drži odvojenim jedne od drugih, zajedno sa njihovim emocionalnim nabojem. Kada ta sposobnost oslabi, sećanja se mešaju, a nova iskustva lakše dobijaju negativno tumačenje na osnovu starijih, lošijih uspomena.
Maura Dipon, profesorka psihijatrije na Univerzitetu Kolumbija i vodeći autor rada, u saopštenju uz objavljeni rad je rekla:
“Bez sposobnosti da stvaraju nove neurone, ljudi sa depresijom možda nemaju otpornost da se delotvorno prilagode okolini.”
Kako bi izgledala nova podela depresije?
Autori predlažu da se depresija ubuduće razvrstava prema molekularnim odlikama, a ne isključivo prema simptomima koje pacijent prijavljuje. Kao uzor navode način na koji je razvrstavanje raka po ćelijskim karakteristikama, a ne po tome u kom je organu tumor nastao, dovelo do preciznijih terapija. Ideja je da bi se, ako se pokažu jasne molekularne podgrupe i kod depresije, i lečenje moglo prilagoditi svakoj od njih posebno, umesto da se svi pacijenti sa istom dijagnozom leče istim redosledom lekova dok nešto ne upali.
To bi, prema timu, moglo da otvori i put ka terapijama koje bi ponovo pokrenule stvaranje novih neurona kod dela pacijenata, kao mogući način da se hipokampalni krug preuredi. Za sada je reč o pravcu istraživanja, ne o gotovoj terapiji.
Šta ova studija ne dokazuje
Podaci pokazuju da je zastoj u stvaranju novih neurona povezan sa velikim depresivnim poremećajem, ali sama studija ne pokazuje da taj zastoj uzrokuje depresiju, niti da je jedini uzrok. Tkivo je pregledano u jednom trenutku, posle smrti darodavaca, pa se iz njega ne može zaključiti šta je prethodilo čemu, da li je zastoj u neurogenezi posledica bolesti ili jedan od njenih pokretača. Nalazi se, kako i sami autori kažu, oslanjaju delom i na ranije studije rađene na miševima i na manji broj pacijenata sa tumorima mozga, ne isključivo na ljudske podatke iz ove studije.
Uzorak takođe dolazi od ograničenog broja darodavaca tkiva, što je uobičajeno ograničenje ovakvih posthumnih analiza mozga, i tek predstoji da se pokaže da li se isti obrazac potvrđuje u drugim grupama pacijenata i različitim populacijama. Pitanje da li se, i kod kojih pacijenata, neurogeneza može ponovo pokrenuti terapijom ostaje otvoreno i biće predmet narednih istraživanja.



