Rane galaksije do četiri puta masivnije nego što se mislilo
Merenje spektara teleskopom Džejms Veb pokazuje da devet ranih galaksija ima tri do četiri puta veću masu nego što se mislilo, jer je masa skrivena u sitnim zvezdama koje jedva svetle.

Međunarodni tim astronoma sa Univerziteta u Lajdenu, uz učešće naučnika sa Univerziteta Pen Stejt, izmerio je spektre devet masivnih, zrelih galaksija iz ranog svemira i utvrdio da im je stvarna masa tri do četiri puta veća nego što se do sada procenjivalo. Merenja teleskopom Džejms Veb pokazuju da je razlika u masi skrivena u zvezdama male mase, koje pojedinačno jedva svetle, ali ih u tim galaksijama ima mnogo više nego što se pretpostavljalo. Rad je objavljen u časopisu Nature Astronomy, pod oznakom 10.1038/s41550-026-02932-4. Izvori se razilaze oko tačnog datuma objave: sajt phys.org navodi 18. avgust, saopštenje Univerziteta Pen Stejt 21. avgust, a ScienceDaily 22. avgust 2026.
Otkriće se nadovezuje na problem koji astronomi prate otkako je Džejms Veb počeo da posmatra svemir. Teleskop je više puta pronašao neočekivano masivne i zrele galaksije koje su postojale relativno brzo posle Velikog praska, što je već dovodilo u pitanje postojeće modele nastanka galaksija. Do sada se pri proceni skrivene mase u sitnim, slabo sjajnim zvezdama pretpostavljalo da se zvezde svuda u svemiru rađaju u približno istim srazmerama. Novi rezultati tu pretpostavku dovode u pitanje: najmasivnije galaksije ranog svemira imaju znatno veći udeo zvezda male mase nego manje galaksije, kakva je i naš Mlečni put.
Tim je posmatrao devet masivnih galaksija koje su davno prestale da stvaraju nove zvezde, kombinujući duboke spektre instrumenta NIRSpec sa teleskopa Džejms Veb sa ranijim posmatranjima sa zemaljskog Vrlo velikog teleskopa. Iz spektra, u kome sitne razlike u boji otkrivaju tip zvezda, po pravilu dominiraju masivne i sjajne zvezde, dok su mnogo slabije zvezde male mase teško uočljive. Istraživači sa Univerziteta Pen Stejt izradili su modele kojima se ta svetlost tumači i iz nje izvodi udeo sitnih zvezda u ukupnoj populaciji.
Rezultat je, kako kaže koautor studije Džoel Leja, vanredni profesor astronomije i astrofizike na Univerzitetu Pen Stejt, teško uklopiv u dosadašnja očekivanja.
Ove galaksije su drugačije. Drugačije su na način koji je zaista teško razumeti, zato što imaju veću masu nego što smo očekivali, mnogo veću masu, imaju tri ili četiri puta više mase nego što smo očekivali.
Leja dodaje da otkriće dodatno zaoštrava već postojeću tenziju u modelima nastanka galaksija, jer se pretpostavlja da se upravo ove rane, zrele galaksije razvijaju u tip galaksija proučavan u ovom radu, pa dodatnih do četiri puta više zvezda čini tu tenziju izraženijom.
Prva autorka rada Kloi Čeng, koja je na Univerzitetu u Lajdenu doktorirala delom na osnovu ovog istraživanja, objašnjava nalaz poređenjem sa gradom.
Kada bi galaksija bila grad, najsjajnije zvezde bile bi neboderi koji vam odmah zapadnu za oko iz daljine. Naši modeli pokazuju da je mnogo brojnija populacija zvezda male mase skrivena iza tih retkih, sjajnih zvezda, kao kuće skrivene između nebodera. Zbog toga se ispostavlja da ova galaksija ima mnogo veću masu nego što su ranije procene govorile.
Zašto je ovakvo merenje sada uopšte moguće?
Do nedavno tehnika za otkrivanje ovako suptilnog signala u spektru nije ni postojala, kaže doktorandkinja Univerziteta u Lajdenu Martje Slob, koautorka rada.
Do nedavno su ovakva merenja bila jednostavno nemoguća. Bio nam je potreban ne samo teleskop koji može da uveća veoma udaljene galaksije, već i spektri izuzetnog kvaliteta i nove tehnike analize da bismo pouzdano otkrili suptilne tragove slabih zvezda male mase skrivenih u ovim kosmičkim titanima.
Efekat je posebno izražen kod jedne od devet posmatranih galaksija, koja je nastala manje od 1,5 milijardi godina posle Velikog praska. Za tu galaksiju merenje pokazuje da bi njena stvarna masa mogla biti i do četiri puta veća od ranijih procena, što dodatno otežava objašnjenje kako je tako ogromna i zrela galaksija uopšte stigla da nastane tako brzo posle Velikog praska.
Rukovoditeljka istraživanja Mariska Krik, profesorka ekstragalaktičke astronomije na Opservatoriji u Lajdenu, ukazuje da nalaz ima posledice i van uskog pitanja mase galaksija.
Ovaj rezultat pokazuje da je mnogo više mase nego što se ranije mislilo skriveno u zvezdama male mase. To ima posledice na mnoge oblasti astronomije. Na primer, pošto mnogo planeta kruži oko zvezda male mase, ovo bi čak moglo da ukaže na to da je u ranom svemiru nastalo više planeta nego što smo do sada pretpostavljali.
Pošto veliki broj do sada otkrivenih egzoplaneta kruži baš oko zvezda male mase, veći udeo takvih zvezda u ranom svemiru bi, po ovom tumačenju, mogao značiti i veći broj planeta nastalih u tom periodu nego što se do sada pretpostavljalo. Istraživači najavljuju da će u narednim godinama istu metodu primeniti na još starije galaksije, kako bi se približili periodu u kome su nastale prve generacije zvezda i galaksija.
Rezultat, ipak, ne dokazuje uzrok. Merenje pokazuje da je u posmatranih devet galaksija udeo sitnih zvezda veći nego što je do sada pretpostavljano, ali ne objašnjava zašto se u najranijem svemiru zvezde male mase rađaju u drugačijoj srazmeri nego u galaksijama poput Mlečnog puta. Uzorak je za sada ograničen na devet galaksija, a metod se oslanja na modelovanje spektra, ne na direktno brojanje pojedinačnih zvezda, pa procena mase i dalje nosi neizvesnost koju će naredna merenja, najavljena na još starijim galaksijama, tek morati da suze.



