Solar Orbiter pronašao poreklo magnetnog zaokreta na Suncu
Evropska letelica uzorkovala je plazmu unutar S-oblika u magnetnom polju Sunčevog vetra i našla mešavinu čestica koja vodi do vrelih petlji na površini Sunca.

Evropska svemirska agencija (ESA) saopštila je 8. oktobra 2026. da je letelica Solar Orbiter proletela kroz magnetni zaokret (engleski switchback), izlomljenu deonicu magnetnog polja u Sunčevom vetru u obliku slova S, i da je po česticama unutar njega odredila gde je nastao: u vrelim zatvorenim petljama magnetnog polja na površini Sunca. Rad je istog dana objavljen u časopisu Nature Astronomy.
Šta je magnetni zaokret u Sunčevom vetru?
Sunčev vetar je struja vrelih naelektrisanih čestica, plazme, koja neprekidno ističe sa Sunca u svemir i sa sobom vuče njegovo magnetno polje. Linije tog polja na putu kroz Sunčev sistem mogu da se uvrnu, pucaju ili savijaju same na sebe. Zaokret je deonica na kojoj se linija polja izlomi u S.
Zaokreti se često beleže blizu Sunca, a kako nastaju, istraživači još raspravljaju. ESA je već 2022. javila da je Solar Orbiter uočio zaokret i potvrdila da ima oblik slova S, što su naučnici ranije samo predviđali, ali nikad direktno nisu videli.
Kako su čestice odale mesto nastanka
Novi rad prati jedan zaokret do izvora. Tim je koristio instrument Solar Wind Analyser (SWA) na letelici, koji je uzorkovao plazmu unutar zaokreta. U tom trenutku Solar Orbiter je bio otprilike na pola puta između Zemlje i Sunca. Instrument je zabeležio mešavinu naelektrisanih čestica kiseonika i ugljenika, a ona, prema autorima, može da nastane samo u vrelim zatvorenim petljama magnetnog polja na površini Sunca.
Prvi autor rada, Džesi Koburn iz francuskog CNRS/LPP, objasnio je zašto je baš ovaj zaokret bio koristan:
„Solar Orbiter je proleteo kroz vrlo veliki zaokret. Zahvaljujući tome, uspeli smo da uzorkujemo retko viđene čestice koje na sebi nose jasan otisak svog porekla.”
Koburn je dodao da postoje dve glavne teorije o tome kako zaokret, a time i Sunčev vetar, nastaje, i da je uočena mešavina čestica „presudan trag” za proces koji se zove zamensko prespajanje (engleski interchange reconnection).
Kako zamensko prespajanje oslobađa plazmu?
Do njega dolazi kada se dodirnu delovi Sunca različitih magnetnih osobina. Otvorene oblasti imaju linije polja koje se pružaju u svemir poput autoputeva, pa materija može da ih prati napolje. Zatvorene oblasti imaju linije koje se prvo izdignu, pa se vrate na Sunce i prave petlje. Kad otvorena oblast dođe u dodir sa zatvorenom, linije se zbiju, puknu i ponovo spoje na drugi način, a plazma koja je bila zarobljena u petlji izlazi u svemir.
Izvor zaokreta na Suncu određen je novim modelom, koji povezuje merenja Solar Orbitera sa podacima NASA opservatorije Solar Dynamics Observatory. Uz to su korišćeni snimci Sunčevog diska i modeli magnetnog polja Sunca i okolnog prostora. Rad nosi naslov „On the Coronal Origin of Magnetic Switchbacks in the Solar Wind”, DOI 10.1038/s41550-026-02928-0, a koautorka je Stefani Jardli sa britanskog Univerziteta Nortambrija.
Dve teorije, jedan zaokret
Suparnička teorija objašnjava zaokrete talasima i turbulencijom. Rad je ne odbacuje. Jardli kaže da su i njihovi tragovi viđeni, ali verovatno tek pošto je zaokret napustio Sunce:
„Kada zaokret napusti Sunce, talasi i turbulencija preuzimaju i određuju kako se on kreće. Naš nalaz ih pomiruje i pokazuje da one jednostavno deluju u različitim fazama života jednog zaokreta.”
Prema ESA, nalaz govori i o tome kako Sunce zagreva svoju atmosferu i ubrzava čestice vetra, a mogao bi da posluži kao način da se istorija Sunčeve plazme pročita i daleko od Sunca. Danijel Miler, naučnik projekta Solar Orbiter u ESA, povezao je to sa svemirskim vremenom:
„Kao ljudi na Zemlji, ali i u svemiru, naši životi su upleteni u ono što se dešava na našoj zvezdi.”
Šta ovaj rad ne dokazuje
Citati u tekstu su prevedeni sa engleskog originala iz saopštenja ESA. Rad analizira jedan zaokret, doduše vrlo veliki, pa iz njega samo ne sledi da svi zaokreti nastaju zamenskim prespajanjem. Zaključak da se dve teorije dopunjuju stav je autora, a ne dokumentovan konsenzus struke. Saopštenje ne navodi koliko je sličnih zaokreta u podacima letelice uporedivo sa ovim, pa je pitanje koliko je takav slučaj čest ostalo otvoreno.



