ALMA otkrila da je kometa 3I/ATLAS prepuna metanola
Radioteleskop ALMA u Čileu izmerio je neuobičajeno visok udeo metanola u komi međuzvezdane komete 3I/ATLAS, među najvišim ikad zabeleženim kod kometa uopšte.

Radioteleskopska mreža ALMA u čileanskoj pustinji Atakama izmerila je da međuzvezdana kometa 3I/ATLAS sadrži neuobičajeno visok udeo metanola, organskog jedinjenja koje spada u alkohole, u količini kakva se kod kometa retko viđa. Merenje je izveo tim naučnika koji koristi deo mreže poznat kao Atacama Compact Array, a rad je objavio Nacionalna radioastronomska opservatorija (NRAO), jedna od institucija koje upravljaju ALMA-om. Prvi autor rada je Nejtan Rot, profesor na Američkom univerzitetu u Vašingtonu.
Nalaz se nadovezuje na raniji podatak o istoj kometi. Svemirski teleskop Džejms Veb je, dok se 3I/ATLAS još nalazila daleko od Sunca, zabeležio komu kojom je dominirao ugljen-dioksid. Nova merenja ALMA-e sada dodaju metanol kao još jednu neobičnu stavku u hemijskom sastavu ovog tela. Kometa je otkrivena 1. jula 2025. godine i tek je treći potvrđeni međuzvezdani posetilac Sunčevog sistema, posle tela 1I/Oumuamua iz 2017. i komete 2I/Borisov iz 2019. godine.
Kako je merenje izvedeno
Tim je posmatrao 3I/ATLAS na više datuma tokom kasne 2025. godine, dok se kometa približavala Suncu i sunčeva toplota isparavala materijal sa njene ledene površine, stvarajući komu, oblak gasa i prašine oko jezgra. Merenja su bila usmerena na slabe submilimetarske tragove dva molekula: metanola (CH₃OH) i cijanovodonika (HCN), jedinjenja koje se uobičajeno nalazi kod kometa Sunčevog sistema.
Odnos metanola prema cijanovodoniku iznosio je oko 70 na jednom datumu posmatranja, a oko 120 na drugom. Time 3I/ATLAS ulazi među kometa sa najvišim izmerenim udelom metanola uopšte, uključujući i kometa iz našeg Sunčevog sistema.
Visoka rezolucija ALMA-e omogućila je timu da prati i odakle koji gas dolazi. Cijanovodonik se oslobađa uglavnom iz samog jezgra komete, što je uobičajeno ponašanje. Metanol, međutim, dolazi i iz jezgra i iz sitnih ledenih čestica raspršenih po komi. Te čestice se pri zagrevanju ponašaju kao minijaturne komete i same postaju izvor gasa. Slično ponašanje je ranije zabeleženo i kod pojedinih kometa Sunčevog sistema, ali je ovo prvi put da je fizika takvog isparavanja detaljno praćena kod međuzvezdanog objekta.
Posmatrati 3I/ATLAS je kao uzimati otisak prsta iz drugog planetarnog sistema. Detalji otkrivaju od čega je napravljena, a puna je metanola.
To je u saopštenju Nacionalne radioastronomske opservatorije rekao Nejtan Rot, prvi autor rada.
Šta visok udeo metanola znači za poreklo komete
Ovakav odnos metanola i cijanovodonika ukazuje da se led u 3I/ATLAS formirao, ili je kasnije bio izložen, uslovima bitno drugačijim od onih u kojima je nastala većina kometa u našem Sunčevom sistemu. Naučnici očekuju da će opservatorija Vera Rubin, koja tek počinje sa radom, u narednim godinama pronaći još međuzvezdanih kometa, što će omogućiti da se ovakva merenja porede sa više objekata i time preciznije razdvoji ono što je izuzetak od onoga što je pravilo.
Rad je objavljen u časopisu The Astrophysical Journal Letters, u tomu 999, svesci 2, pod oznakom članka L32 i identifikatorom 10.3847/2041-8213/ae433b.
Sama merenja, ipak, ne dokazuju gde se tačno unutar matičnog planetarnog sistema komete 3I/ATLAS njen led formirao, niti kakve su bile temperature ili zračenje zvezde oko koje je nastala. Odnos dva molekula na svega dva datuma posmatranja pokazuje razliku u hemijskom sastavu u odnosu na komete Sunčevog sistema, ali ne dozvoljava zaključak o tačnom mehanizmu nastanka bez dodatnih posmatranja dok kometa nastavlja da se udaljava od Sunca.



