Ebola u Kongu prešla 7.000 slučajeva, umrlo 3.398 ljudi
Po najnovijim podacima kongoanskih vlasti, u najvećoj epidemiji ebole u istoriji zemlje zabeleženo je 7.022 slučaja i 3.398 smrti, a virus je stigao i u škole u Ituriju.

Demokratska Republika Kongo je, po najnovijim podacima vlasti u Kinšasi objavljenim 12. i 13. septembra, prvi put premašila 7.000 registrovanih slučajeva ebole, u epidemiji koja je već proglašena najvećom u istoriji te zemlje. Nacionalni institut za javno zdravlje u Kinšasi saopštio je da je od početka izbijanja zabeleženo 7.022 slučaja, da je umrlo 3.398 ljudi, a da se oporavilo 1.671. Virus se u međuvremenu proširio na sedmu provinciju, a slučajevi su potvrđeni i u školama u provinciji Ituri, gde je epidemija i počela.
Kongoanske vlasti su tekuću epidemiju zvanično proglasile sredinom maja 2026, iako je, prema proceni stručnjaka, virus nedeljama ili mesecima pre toga kružio neprimećen. Reč je o sedamnaestoj epidemiji ebole u istoriji Demokratske Republike Kongo, zemlje koja se sa ovom bolešću suočava učestalije od bilo koje druge na svetu. Izbijanje je krenulo u severoistočnoj provinciji Ituri, gde je i dalje zabeleženo najviše slučajeva, pa se proširilo na istočne i severne oblasti pogođene dugogodišnjim sukobima, gde je prisustvo države slabo a zdravstvena infrastruktura nedovoljna. Ove nedelje je potvrđeno širenje i na Južni Ubangi, sedmu po redu provinciju, koja se graniči sa Centralnoafričkom Republikom i Republikom Kongo.
Zašto se brojke iz izveštaja razlikuju?
Podatke o epidemiji objavljuju i kongoanske vlasti i međunarodne agencije, a izveštaji se u detaljima razlikuju. Agencija AFP, čije vesti su prenele Medical Xpress i pakistanski Dawn, navodi 7.022 registrovana slučaja, 3.398 umrlih i 1.671 oporavljenih. Nemačka agencija DPA, čiji je izveštaj objavio američki list Spokesman Review, takođe navodi 7.022 potvrđena slučaja i isti broj umrlih, ali umesto podatka o oporavljenima iznosi da je 837 ljudi trenutno na lečenju ili u izolaciji. Razlika dolazi iz toga što agencije prenose različite kategorije iz istog izveštaja kongoanskog instituta, ne iz spornih brojki. Prema DPA, stručnjaci procenjuju da postoji i znatan broj neprijavljenih slučajeva.
Portparol vlade Demokratske Republike Kongo Patrik Mujaja saopštio je u subotu, na mreži Iks, da epidemija možda već prolazi kroz vrhunac. „Vrhunac je dostignut početkom treće nedelje avgusta”, napisao je Mujaja. „Svi pokazatelji ukazuju na pad broja slučajeva”, dodao je, precizirajući da deset od 61 pogođene zdravstvene zone nije zabeležilo nijedan nov slučaj u poslednjih najmanje 21 dan.
Sličan signal potvrđuje i stručnjak za zarazne bolesti Jap Bum, koji je zapazio blag pad u nekoliko žarišta u Ituriju, provinciji sa najvećim brojem obolelih. Optimizam da se trend preokreće izrazio je i Afrički centar za kontrolu i prevenciju bolesti, poznat pod skraćenicom Africa CDC, i to uprkos podatku da je reč o najbržem porastu broja slučajeva ikad zabeleženom tokom neke epidemije ebole. Prema DPA, usporio je i porast broja smrtnih slučajeva, verovatno zato što se sve više obolelih javlja na lečenje u ranijoj fazi bolesti. Smrtnost kod onih koji ne stignu do centra za lečenje ebole i dalje je, prema istom izveštaju, visoka.
Šta brine roditelje u Buniji?
Najviše slučajeva i dalje je u Ituriju, gde je ebola potvrđena u školama posle povratka učenika sa letnjeg raspusta, što je zabrinulo roditelje i zdravstvene radnike. Anđela Manjani, majka učenika u Buniji, glavnom gradu Iturija, rekla je za AFP:
Veoma smo zabrinuti jer ne znamo koje dete dolazi iz koje porodice, niti kakvo je zdravstveno stanje članova te porodice. Toliko smo uplašeni, iako nas školske vlasti umiruju u vezi sa merama koje su uvedene.
Škole u Buniji su, prema rečima školskog službenika Rožera Mungimba, uvele stroge mere:
Postoji obavezan sistem pranja ruku sapunom, i učinili smo sve što je moguće da u odeljenju bude najviše 30 učenika.
Mungimbo je dodao da deci redovno skreću pažnju da ne smeju da se dodiruju i da moraju redovno da peru ruke.
Ebola se prenosi dodirom i telesnim tečnostima i izaziva teška unutrašnja i spoljašnja krvarenja, kao i otkazivanje organa. Za poslednjih 50 godina bolest je u Africi ubila više od 15.000 ljudi. Tekuću epidemiju izaziva soj Bundibugjo, za koji, za razliku od soja Zair, ne postoji nijedna odobrena vakcina ni odobreni lek. Nekoliko vakcina i terapija je trenutno u fazi ispitivanja.
Šta podaci ne pokazuju
Podaci koje su kongoanske vlasti objavile ovog vikenda pokazuju trend, ne i kraj epidemije. Deset zdravstvenih zona bez novih slučajeva u poslednje tri nedelje ne znači da je virus zaustavljen u preostalih 51, a procena da je vrhunac iza nas počiva na izveštajima terenskih timova, ne na nezavisnoj analizi podataka. Razlika između broja oporavljenih koji navodi AFP i broja onih trenutno na lečenju koji navodi DPA takođe pokazuje da su same brojke još uvek nepotpune i da se, po proceni stručnjaka, deo slučajeva verovatno uopšte ne prijavljuje. Za soj Bundibugjo i dalje nema odobrene vakcine, pa i ako se širenje trenutno usporava, mogućnost novog talasa ostaje otvorena dok traju klinička ispitivanja.



