NIS pred preuzimanjem: šta čeka desetine hiljada malih akcionara
MOL obaveznu ponudu za otkup akcija mora da objavi tek posle formalnog preuzimanja 56,15 odsto udela, a procena cene je 700 do 1.000 dinara po akciji.

- MOL je potpisao obavezujući okvirni sporazum o kupovini 56,15 odsto udela u NIS-u od Gaspromnjefta.
- Obaveznu ponudu za otkup preostalih akcija MOL daje tek posle formalnog preuzimanja i saglasnosti OFAC-a.
- Procena cene u obaveznoj ponudi kreće se od 700 do 1.000 dinara po akciji.
- Rok operativne licence OFAC-a za NIS ističe 31. jula 2026, što određuje dinamiku celog posla.
Vlasnički paket od 56,15 odsto koji MOL kupuje od Gaspromnjefta postaje kontrolni prag oko koga se vrti sudbina desetina hiljada malih akcionara, građana koji su akcije NIS-a dobili besplatnom podelom 2008. godine. Za razliku od institucionalnih ulagača, oni nemaju pregovaračku poziciju: čekaju uslove koje će diktirati novi većinski vlasnik i regulatorni raspored koji zavisi od Vašingtona.
Okvir posla je jasan. MOL je sa Gaspromnjeftom potpisao obavezujući okvirni sporazum o preuzimanju kontrolnog udela, ali obaveznu ponudu za otkup preostalih akcija ne može da objavi pre nego što se transakcija formalno zatvori i pre nego što Kancelarija za kontrolu strane imovine (OFAC) izda saglasnost. Redosled koraka je bitan: prvo preuzimanje, pa tek onda ponuda malim akcionarima. Sve dok ta dva uslova nisu ispunjena, vlasnici sitnih paketa ostaju u čekaonici.
Koliko vredi akcija kada berza ćuti?
Cenovni okvir je najosetljivije pitanje jer klasičnog tržišnog repera nema. Akcije NIS-a suspendovane su na Beogradskoj berzi od januara 2025, kao posledica američkih sankcija, pa poslednja kotacija ne odražava aktuelnu vrednost kompanije. Bez tekuće tržišne cene, procena obavezne ponude oslanja se na uslove pod kojima MOL preuzima ruski paket.
Analitičari procenjuju da bi cena u obaveznoj ponudi mogla da se kreće od 700 do 1.000 dinara po akciji, u rangu onoga što MOL plaća za kontrolni udeo. Taj raspon nije formalna obaveza dok se ponuda ne objavi, ali daje red veličine. Za akcionara sa nekoliko stotina akcija reč je o iznosu koji se meri desetinama hiljada dinara, a ne o kapitalnom dobitku koji menja finansijsku sliku domaćinstva.
Ključno je da mali akcionari nisu obavezni da prodaju. Obavezna ponuda je pravo, ne prinuda: onaj ko veruje u dugoročnu vrednost proizvodnog lanca, sa rafinerijom u Pančevu kao jezgrom, može da zadrži akcije. Prinudni otkup, mehanizam koji akcionara može da natera na izlazak, moguć je tek kada jedan vlasnik pređe prag od 90 odsto vlasništva, što u ovoj fazi nije na stolu.
Zašto je rok 31. jula prelomna tačka?
Ceo kalendar posla oslonjen je na jedan datum. Operativna licenca OFAC-a, koja NIS-u dozvoljava normalno poslovanje uprkos sankcijama nad ruskim vlasnikom, važi do 31. jula 2026. Taj rok nije administrativna formalnost: on određuje do kada transakcija mora da uđe u fazu u kojoj promena vlasničke strukture skida kompaniju sa liste rizika.
Ako se preuzimanje zatvori u dogovorenom okviru, ruski vlasnik izlazi, a MOL preuzima kontrolu, otvara se prostor za obaveznu ponudu i, eventualno, za povratak akcija na berzu, čime bi mali akcionari po prvi put posle više od godinu dana dobili vidljivu tržišnu cenu. Ako rok bude propušten ili licenca ne bude produžena, operativni rizik za kompaniju raste, a s njim i neizvesnost za sve koji drže akcije.
Za sada, vlasnici sitnih paketa nemaju obavezu da bilo šta preduzimaju: nema ni ponude koju bi prihvatili ni cene koju bi mogli da ospore. Ostaje pitanje strpljenja i procene. Da li biste, na mestu malog akcionara, prihvatili prvu ponudu koju MOL objavi ili biste sačekali povratak akcija na berzu da vidite pravu cenu?



