NAFFIT dobio 17 miliona, filmovi i dalje čekaju konkurs
Ministarstvo kulture potpisalo je na Zlatiboru ugovor o 17 miliona dinara za NAFFIT 2026, a ministar Selaković je istog dana rekao da se nada raspisivanju konkursa Filmskog centra Srbije.

Dve bordo fascikle sa zlatotiskom, ćiriličnim imenom festivala na koricama, podignute su pred objektive negde u zlatiborskoj zelenoj kulisi, i to je, za sada, najkonkretnija slika srpske filmske godine. Ministarstvo kulture je 5. avgusta potpisalo ugovor kojim sa 17 miliona dinara sufinansira NAFFIT 2026, Nacionalni festival filma i televizije, treće izdanje zaredom na istoj adresi. Ugovor su potpisali ministar Nikola Selaković i direktorka Kulturnog centra Zlatibor Danica Jevtić Šišović.
Ono što je iz tog susreta ostalo kao vest nije, međutim, cifra, nego jedna uzgredna rečenica o nečemu čega još uvek nema.
Konkursa nema od marta
Ministar je, uz najavu da će počasni gost ovogodišnjeg izdanja biti ruska kinematografija, izrazio nadu da će do početka samog festivala biti raspisani i konkursi Filmskog centra Srbije.
Takođe, izražavam nadu da ćemo do održavanja samog festivala imati raspisane i konkurse Filmskog centra Srbije, jer nam je mnogo važno da naša kinematografija u vremenu pred nama nastavlja da stvara, naročito posle jednog turbulentnog perioda sa velikim društvenim lomovima u kojima se i kinematografija našla kao jedna žarišna tačka na polju srpske kulture.
Nada je, kao dramaturški potez, neobičan izbor za resornog ministra koji govori o instituciji iz sopstvene nadležnosti. Konkurs Filmskog centra Srbije nije prirodna nepogoda niti stvar sezone, on je zakonom uređen mehanizam po kome se u ovoj zemlji odlučuje ko će uopšte snimati.
Šta je bilo sa 53 filma?
FCS je u martu saopštio da konkurs ove godine neće biti raspisan, pozivajući se na 13 miliona evra koji su već otišli na 53 filma čije projekte tek treba završiti. Naslovi ta 53 filma nikada nisu objavljeni. Tada su iz te ustanove poručili da su zajednički napori FCS-a i Ministarstva kulture usmereni na završavanje tih projekata.
Ako je ministrova rečenica sa Zlatibora najava da se konkurs vraća, iz nje se ne vidi da li to znači da je taj posao gotov. Za producente koji već drugu godinu nemaju gde da predaju projekat, razlika između te dve stvari je razlika između filma i praznog kalendara.
Bojkot koji se ne pominje
Prošlogodišnji NAFFIT, prvo redovno izdanje posle nultog 2024, bojkotovalo je sedam filmskih udruženja, praktično cela struka. Njihova ocena bila je da nije u redu da država pokreće festival domaćeg filma dok istovremeno ne ulaže u domaću kinematografiju, i da festival ne može biti zamena za sistem podrške koji je urušen.
Ta rečenica je i danas ključ za razumevanje ugovora potpisanog na Zlatiboru. Sedamnaest miliona dinara je novac za vitrinu: za scenu, goste, nagrade i fotografije. To nije novac za snimanje. Festival po definiciji nagrađuje ono što je već napravljeno, a upravo je ta prethodna karika, proizvodnja, ostala bez svog godišnjeg konkursa.
Zlatibor kao izbor
Mesto održavanja predložio je reditelj Predrag Gaga Antonijević, jedan od osnivača festivala, i taj izbor ima svoju logiku. Ministar je na potpisivanju naveo da se na Zlatiboru privodi kraju rad na Antonijevićevom filmu Sretenje, o epohi Prvog i Drugog srpskog ustanka.
Selaković je istakao i da je NAFFIT prvi festival u Srbiji na kome se nagrađuju svi koji učestvuju u stvaranju filmskih i televizijskih ostvarenja, dakle i filmova i serija, i da se po tome razlikuje od ostalih.
Srbiji je kao zemlji sa zavidnom kinematografijom nedostajao ovakav festival
Model postoji u regionu decenijama, Pula ga ima od pedesetih, pa je argument o nacionalnom festivalu koji je nedostajao sasvim odbranjiv. Otvoreno je samo pitanje redosleda. Nacionalni festival je krov, a krov se obično postavlja na kuću koja stoji.
Do septembra, kada se očekuje ovogodišnje izdanje, imaćemo dva odgovora umesto jednog: kakav je program NAFFIT-a i da li je konkurs FCS-a stvarno raspisan. Prvi odgovor je stvar organizacije, drugi je stvar kulturne politike.



