Zhiva osvojila nagradu „Milan Mladenović” za pesmu „Atom”
Pevačica Zhiva, Iva Pažin, postala je osma laureatkinja nagrade Milan Mladenović, dodeljene sinoć u beogradskom BitefArtCafeu za pesmu „Atom”.

Kad je sinoć, 21. septembra, na binu BitefArtCafea izašla po statuu nagrade „Milan Mladenović”, Iva Pažin, poznatija po umetničkom imenu Zhiva, prvo je priznala da se jedva sabrala. Trenutak je nosio i simboliku datuma: baš na dan kad bi frontmen Ekatarine Velike slavio rođendan, u istom prostoru u kojem se nagrada dodeljuje kad svečanost nije u Makarskoj.
Nagradu „Milan Mladenović” dodeljuje Zadužbina Milana Mladenovića za najbolju pesmu na prostoru nekadašnje Jugoslavije, i po tradiciji se uručuje baš 21. septembra. Poslednje tri godine je ceremonija držana u Makarskoj, letnjem gradu Mladenovićeve majke Danice, dok se ove godine vratila u Beograd. Rođendan u primorju obeležen je paralelno, četvrtim izdanjem festivala „Modro i zeleno”, koji nosi ime po jednoj od njegovih pesama.
Zhiva je sa pesmom „Atom” postala osma laureatkinja u istoriji priznanja. Ime pobednice birao je regionalni stručni žiri, koji su ove godine činili Pavica Čabrijan i Lada Furlan Zaborac iz Hrvatske, te Nemanja Đorđević, Jovan Matić i Ana Radonjić, poznata i kao Zoe Kida, iz Srbije. Uz statuu, izrađenu u saradnji sa Futro Design Studiom, pobednica nosi kući 3.000 evra i niz nastupa: na Arsenal festu u Kragujevcu, Ship showcase festivalu u Šibeniku i festivalu „Modro i zeleno”, uz direktan plasman u Musicology Showcase by Lenovo.
„Velika je odgovornost s obzirom na ime nagrade koju nosi”, rekla je Čabrijan, članica žirija, povodom izbora ovogodišnje laureatkinje.
Koliko je pesama stiglo na konkurs?
Na ovogodišnji konkurs stigle su 173 pesme koje su ispunile uslove. Žiri je od njih prvo izdvojio krug od 47 pesama za polufinale, potom 12 finalista, a na kraju pet superfinalista. Pored Zhive, u tom najužem krugu su bili Pocket Palma sa pesmom „Boli me”, Roba bez greške sa „Bez tebe”, Dolores i Retrospektiva sa „Ko gasi svetlo” i Lelee i Jelena Petošević sa „Igra Bela mečka”. Brojka od 173 prijava govori više o stanju regionalne scene nego bilo koja pojedinačna pesma: znači da je nagrada, i posle osam godina, i dalje mesto gde mladi autori žele da se probiju, a ne samo formalnost na kalendaru.
Sama Zhiva je vest dočekala iznenađeno, i to se čulo i sa bine.
„Kad se sad nisam onesvestila… Ovo je ogromna čast, biti deo regionalne scene koja je i te kako vredna i divna. Hvala Zadužbini Milana Mladenovića što nas podržavate kroz ovu nagradu.”
Rekla je pevačica odmah po preuzimanju statue, dodavši da joj priznanje znači potvrdu da pripada sceni kojoj se odavno divi.
Zhivi je pripala i nagrada za najinspirativniji vokal, ali tu se izvori razilaze oko toga ko ju je dodelio. Danas i Nova pišu da je reč o priznanju uručenom u saradnji sa portalom Balkanrock, čije je uredništvo odlučilo da mikrofon u obliku statuete ode baš njoj. Telegraf, s druge strane, navodi da je vokalnu nagradu dodelila agencija Mitros Music. Bez obzira na to ko stoji iza obrazloženja, rezultat je isti: dve statuete iste večeri za istu izvođačicu.
Ko su ostali dobitnici priznanja?
Nagradu za najbolji tekst, koju dodeljuje novosadska knjižara Bulevar Books, odneo je Stefan Savić Bezz za pesmu „Jaz(z)”. Uz vaučer od 200 evra, dobio je i uramljeni rukopis Mladenovićeve pesme „Krug”. Nagradu za najinovativnijeg bubnjara dodelio je Ivan Fece Firči, nekadašnji bubnjar Ekatarine Velike, danas član Upravnog odbora Zadužbine i izumitelj doboša Firchie Drums. Ovogodišnji dobitnik je Milan Jejina, poznat kao The Yeqyja, za pesmu „Bukvarom po glavi”, koju izvodi u duetu sa PetromZ.
Veče je zatvorila Elena Vasova, prošlogodišnja laureatkinja, revijalnim nastupom, po tradiciji koja svaku generaciju pobednika vezuje za sledeću.
Ono što nagradu „Milan Mladenović” izdvaja od većine regionalnih priznanja nije visina novčanog fonda, nego dosledna produkcija oko nje: svake godine izlazi kompilacija finalista, mreža partnerskih festivala se širi, a laureat prethodne godine uvek zatvara sledeću ceremoniju. To je infrastruktura koja pesmi poput „Atoma” daje šansu da se čuje i van jedne večeri u BitefArtCafeu, a upravo je nedostatak takve infrastrukture nešto što je regionalna scena osećala pre nego što je nagrada osnovana.



