PSR J1856-0039: najlakši par neutronskih zvezda
Pulsar i njegov pratilac imaju ukupnu masu od 2,48841 masa Sunca, a obiđu se za 2,36 sati. Merenja kineskog tima slažu se sa Ajnštajnovom teorijom.

Tim astronoma iz Kineske akademije nauka i Državne ključne laboratorije za radio-astronomiju i tehnologiju u Pekingu izmerio je mase dve neutronske zvezde koje kruže jedna oko druge i dobio najmanji ukupni zbir među svim poznatim dvojnim sistemima te vrste: 2,48841 ± 0,00015 masa Sunca. Sistem se zove PSR J1856-0039, otkriven je radio-teleskopom FAST, a rad je objavljen u časopisu Physical Review Letters. Portal Phys.org ga je preneo 2. oktobra.
O neutronskim zvezdama pisali smo i nedavno, u tekstu o rendgenskom blesku od skoro deset minuta. Ovde je reč o drugoj vrsti nalaza: o dvojnom sistemu čije se mase i orbita mogu izmeriti na četiri do pet decimala.
Šta je tačno izmereno?
Neutronska zvezda je gust ostatak masivne zvezde koja je eksplodirala na kraju života. Pulsar je neutronska zvezda koja se okreće i šalje snopove radio-talasa, pa nam izgleda kao da treperi kad snop pređe preko Zemlje. U ovom sistemu pulsar se oko svoje ose okrene za 23,4 milisekunde, a pratilac je druga neutronska zvezda.
Prema podacima iz rada, objavljenog i na arXiv-u pod oznakom 2607.27333:
- masa pulsara iznosi 1,304 ± 0,022 mase Sunca, a pratioca 1,185 ± 0,022
- zvezde se obiđu za 2,36 sati, što je drugi najkraći orbitalni period među potvrđenim dvojnim neutronskim zvezdama
- ekscentricitet orbite je 0,106, dakle putanja je blago izdužena
- najbliža tačka orbite, periastron, pomera se za 17,5859 ± 0,0007 stepeni godišnje
- nagib orbite je 133,2 ± 1,1 stepen
Podaci su prikupljani u 17 posmatračkih sesija između 2020. i 2025. godine, sa 253 merenja vremena dolaska pulseva. Izvor je slab, srednja gustina fluksa je oko 0,1 milidžanskog, i varira od sesije do sesije. Teleskop FAST, prečnika 500 metara, nalazi se u depresiji Davodang na jugozapadu Kine. Prvi autor rada je Z. L. Jang (Z. L. Yang), a među 13 koautora je Đinlin Han (JinLin Han), koji je za Phys.org objasnio kako je sistem došao do tima.
„Sprovodimo pretragu pulsara pomoću teleskopa FAST i do sada smo otkrili oko 900 pulsara”, rekao je Han za Phys.org. Prema njegovim rečima, PSR J1856-0039 je prvi put zabeležen 4. maja 2020.
Slaže li se orbita sa Ajnštajnovom teorijom?
Prema opštoj teoriji relativnosti, dve zvezde u orbiti zrače gravitacione talase i gube energiju, pa se postepeno približavaju i skraćuju vreme obilaska. Tim je iz merenja izdvojio tri relativistička efekta: skraćenje orbitalnog perioda, pomeranje periastrona i Ajnštajnovo kašnjenje, vremenski pomak od 0,445 ± 0,011 milisekundi. Iz njih su, u okviru opšte relativnosti, izračunate mase obe zvezde.
Odnos izmerenog i predviđenog smanjenja orbite zbog gravitacionih talasa iznosi 1,009 ± 0,014 (interval poverenja od 68 odsto). Drugim rečima, merenje i teorija razlikuju se za manje od jednog procenta, u okviru greške merenja. Po rečima autora, sistem je drugi među potvrđenim dvojnim neutronskim zvezdama po jačini relativističkih efekata.
Šta čeka ovaj sistem?
Dve zvezde će se, prema proračunu tima, spojiti za oko 82 miliona godina. Han je ishod opisao ovako:
„Ovaj sistem ima najmanju ukupnu masu izmerenu do danas među svim dvojnim neutronskim zvezdama, a to znači da će njegovo spajanje verovatno dati masivnu neutronsku zvezdu, a ne crnu rupu, što daje jedinstven uvid u jednačinu stanja ultraguste materije.”
Autori rada su opreznije formulisali isti zaključak: spajanjem može nastati stabilna neutronska zvezda, ali ostatak može i da se sruši u crnu rupu pošto mu se rotacija uspori.
Najveći cilj dugog praćenja je Lense-Tiringov efekat, povlačenje prostor-vremena oko zvezde koja rotira. Han je za Phys.org rekao:
„Ovaj sistem ima najveći potencijal za otkrivanje Lense-Tiringovog efekta (povlačenja prostor-vremena) zbog kompaktne orbite, povoljnog nagiba i izuzetne preciznosti merenja vremena.”
Ako se efekat izmeri, moglo bi se doći i do momenta inercije zvezde, a time i do prvog određivanja stanja materije u njenoj unutrašnjosti. „Biće to težak, dugoročan posao, verovatno desetogodišnji, a obaviće ga moj postdoktorand dr Zonglin Yang”, dodao je Han.
Šta ova studija ne dokazuje?
Rad opisuje jedan sistem, ne celu populaciju neutronskih zvezda, pa se iz njega ne može zaključiti kako se dvojne neutronske zvezde obično formiraju. Slaganje sa opštom relativnošću je izmereno sa greškom od 1,4 odsto, što nije isto što i potvrda na svim nivoima preciznosti. Mase su izračunate u okviru Damour-Deruelle modela opšte relativnosti u softveru Tempo2, pa rezultat važi unutar tog okvira.
Lense-Tiringov efekat za sada nije izmeren, samo je procenjeno da ovaj sistem ima najbolje uslove za to. Ishod spajanja, stabilna zvezda ili crna rupa, ostaje otvoren i zavisi od toga koliko će se rotacija ostatka usporiti.



