Promena toka Ibra traži saglasnost Beča i Podgorice
Penzionisani profesor hidrotehnike Jovan Despotović tvrdi da je zahvat na Ibru neizvodljiv bez rušenja brda i planina, dok Aleksandar Vučić o promeni toka govori četvrti put za tri dana.

Penzionisani profesor hidrotehnike i hidrologije Jovan Despotović izjavio je za agenciju FoNet da je promena toka Ibra tehnički neizvodljiva u kratkom roku i da o takvom zahvatu nema govora bez odobrenja Dunavske komisije sa sedištem u Beču i saglasnosti Crne Gore, u kojoj je izvorište reke. Time je u raspravu koja je do sada bila isključivo politička prvi put ušla struka, i to sa spiskom konkretnih prepreka.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić o mogućoj promeni vodotoka Ibra govorio je četiri puta u razmaku od tri dana, od 9. do 11. avgusta. Povod su bila rušenja kuća i vikendica Srba na Gazivodama, koja su sprovele prištinske vlasti.
Despotović ideju nije komentarisao diplomatskim rečnikom.
„To je somnabulija, nema to veze ni sa čim iz dva razloga. Prvo, to je nemoguće izvesti za kratko vreme, a bez rušenja brda i planina. Drugo, to jednostavno ne može, to Evropa mora da odobri“, kazao je Despotović.
Profesor je naveo i da su za ovakav zahvat neophodne dugogodišnje studije i formalni projekti, pa se posao ne može obaviti samovoljno, ni na osnovu odluke jedne države.
Zašto Ibar nije samo srpska reka?
Ibar pripada slivu Dunava, a Srbija je potpisnica evropskih ugovora o vodnim resursima. Despotović podseća da su ti ugovori obavezujući i kada se radi o rekama koje se u celini nalaze na teritoriji potpisnice.
„Pa, nije to septička jama iza kuće. To je zaista nedopustivo. Postoje evropski ugovori koje mi imamo za vodne resurse u Srbiji, a koji se tiču svih susednih zemalja. Mi ni sa Drinom ne smemo ništa da radimo sami“, naveo je profesor, dodajući da je i Unesko zadužen za koordinaciju prirodnih resursa.
Drugi sloj problema je izvorište. Ibar izvire u Crnoj Gori, pa je reč o međunarodnoj reci, a ne o unutrašnjem pitanju.
„Tu je evropska direktiva o vodama. Ibar je sad međunarodna reka. Sad on hoće da kaže da je Ibar naša reka i da možemo da radimo šta hoćemo. To nema veze sa životom, tu moraju da se slože i Crnogorci“, rekao je Despotović.
Iz Međunarodne komisije za zaštitu Dunava potvrdili su za N1 da Ibar potpada pod okvir Dunavske konvencije. Od komentara hipotetičkog scenarija tamo su se ogradili, uz formulaciju koja ipak imenuje procedure:
„Pitanja u vezi sa pravnim zahtevima koji se primenjuju na konkretan projekat, uključujući i to da li bi projekat mogao imati prekogranične posledice ili bi podrazumevao obavezu obaveštavanja, konsultacija ili procene uticaja na životnu sredinu moraju da razmotre nadležni organi i da ih procene u skladu sa važećim pravnim okvirom“, navode iz te komisije.
Četiri izjave za tri dana
Prvog dana, 9. avgusta, Vučić je najavio da su stručnjaci već pozvani.
„Kad već toliko maltretiraju naš narod, da vidimo, imamo različite razloge za promenu vodotoka Ibra, pa ćemo da vidimo šta će da rade Albanci i kako će da se ponašaju“, rekao je tada, pominjući građevinski sektor i inženjere.
Sledećeg dana, 10. avgusta, demantovao je da je reč o pretnji.
„Ja uopšte ne pretim, što bih pretio bilo kome, ja rešavam vodotokove na teritoriji Republike Srbije, u skladu sa unutrašnjim pravom Republike Srbije“, precizirao je predsednik.
Istog dana prvi put je pomenuo i konkretne lokacije. Najpre jezero Gazivode, rečenicom „I tamo gde je jezero Gazivode, gde je danas, gde je bilo juče, ne znam da li će biti sutra ili gde će biti“, a potom, iste večeri, i područje Ribarića, uz najavu radne grupe.
Četvrti put, 11. avgusta u Ivanjici, u priču su ušli i međunarodni eksperti.
„Ali ukoliko pokušate da na bilo koji način, potpuno mirnim putem, i to predlozima za koje kažete da ćete formirati komisiju, da se sastoji od međunarodnih eksperata i od svega drugog, e onda imate problem“, kazao je Vučić, uz ocenu da postoje „bezbrojna tumačenja“ i da će se njima baviti stručnjaci.
Konkretan projekat nije iznet nijednom. Ni mesto zahvata, ni rok, ni procena troška.
Šta zavisi od Gazivoda
Jezero Gazivode nastalo je pregrađivanjem Ibra i nije obična akumulacija. Od njega zavisi pijaća voda za oko trećinu stanovništva Kosova, a jezero služi i za hlađenje termoelektrana koje daju oko 95 odsto tamošnje struje. Otuda i oštrina reakcije iz Prištine.
Vršiteljka dužnosti predsednice Kosova Aljbuljena Hadžiu zatražila je da kosovske diplomate obaveste vlade zemalja u kojima služe.
„To bi uticalo na vodnu, energetsku, ekološku i ljudsku bezbednost naše Republike. Zbog toga naše diplomate treba da upoznaju prestonice u kojima služe sa ovim izjavama, i da vlade zemalja domaćina informišu o prirodi i posledicama ove apsurdne, ali i preteće ideje“, rekla je Hadžiu.
Iz Tirane je stigla poruka premijera Edija Rame, koji je poručio da će „Ibar nastaviti da teče u skladu sa geografijom, ne političkim folklorom“. Srpske vesti su ranije prenele i reakciju Behdžeta Pacolija, koji je ocenio da voda nije sredstvo pritiska.
Evropska komisija se oglasila 11. avgusta. Portparolka Anita Hiper vezala je izjave o reci za dijalog Beograda i Prištine.
„Te izjave, uključujući i one o mogućim promenama toka reke i određenim potezima, ne doprinose cilju uspostavljanja normalnih odnosa između Kosova i Srbije. To se može postići jedino kroz dijalog“, rekla je Hiper.
Portparolka Komisije Arijana Podesta odbila je da spekuliše o tome kakav bi uticaj cela epizoda mogla imati na proces proširenja.
Tema koja ostaje na stolu
Konsultant za resurse životne sredine Ljubiša Mijačić iz Zubinog Potoka smatra da je poruka data u pogrešnom trenutku, ali da samo pitanje mora biti otvoreno.
„Možda je preuranjeno, i možda je presnažno data poruka usred ove političke uzavrelosti u Srbiji, međutim, ova tema mora doći na sto. Ova tema mora da se pregovara. Ja se nadam, više u diplomatskim i chatam house, tihim pregovorima nego u javnom prostoru, jer se ova tema jako eksploatiše u populističkim narativima“, rekao je Mijačić.
Jedini konkretan potez koji je do sada najavljen jeste formiranje radne grupe, a Vučić je rekao da će analize trajati mesecima. Do tada, spisak koji je izneo Despotović ostaje merilo po kome će se ideja proveravati: saglasnost Dunavske komisije, usklađivanje sa direktivom EU o vodama i pristanak Podgorice.



