Prosečna plata premašila 1.000 evra: u maju 1.038
Prosečna neto zarada u Srbiji dostigla je 1.038 evra u maju, uz realni rast od 11,5 odsto na godišnjem nivou, dok je međugodišnja inflacija u junu pala na 2,7 odsto.

- Prosečna neto zarada u maju dostigla je 1.038 evra, prvi put stabilno iznad praga od 1.000 evra.
- Realni rast zarada iznosio je 11,5 odsto na godišnjem nivou.
- Međugodišnja inflacija u junu pala je na 2,7 odsto, sa 3,5 odsto u maju.
- Kombinacija viših plata i sporijeg rasta cena jača kupovnu moć građana.
Prosečna neto zarada u Srbiji u maju 2026. iznosila je 1.038 evra, čime je prosek prvi put stabilno prešao prag od 1.000 evra. Podatak je izneo Savet za koordinaciju aktivnosti i mera za rast bruto domaćeg proizvoda, koji je ocenio da makroekonomska kretanja ukazuju na stabilnost uz pozitivan realni rast zarada.
Ključna je reč realni. Nominalni rast plate ima malu vrednost ako ga inflacija pojede, pa se prava mera životnog standarda čita tek kada se rast zarada uporedi sa rastom cena. Po podacima Saveta, realni rast zarada u maju iznosio je 11,5 odsto na godišnjem nivou, što znači da je kupovna moć prosečne plate porasla i posle korekcije za inflaciju.
Šta rast plate od 1.038 evra znači za kupovnu moć?
Prag od 1.000 evra pre je psihološka nego ekonomska granica, ali njegovo trajno probijanje menja polaznu tačku za planiranje kućnih budžeta. Prosek, doduše, ostaje prosek: povlače ga naviše više zarade u Beogradu, informacionim tehnologijama i finansijama, dok medijalna plata, ona koju zaista prima građanin na sredini raspodele, i dalje zaostaje za prosekom. Za domaćinstva kojima najveći deo prihoda odlazi na hranu, energiju i stanovanje, realni rast se oseti samo ako cene tih stavki ne rastu brže od plate.
Upravo tu leži razlog zašto je majski podatak ohrabrujući. Realni rast od 11,5 odsto nije posledica samo nominalno viših plata, već i usporavanja rasta cena, pa jedna zarada u maju kupuje osetno više robe i usluga nego pre godinu dana. To je razlika između statistike koja izgleda dobro i standarda koji se stvarno popravlja.
Niža inflacija podupire realni rast
Drugi deo priče je inflacija. Međugodišnja inflacija u junu pala je na 2,7 odsto, sa 3,5 odsto koliko je iznosila u maju, uz usporavanje rasta cena na mesečnom nivou, gde je rast u junu iznosio svega 0,2 odsto. Sporiji rast cena znači da se realna vrednost plate manje topi iz meseca u mesec, a to je preduslov da nominalni rast zarada ostane i realan.
Kontekst dopunjuju i drugi pokazatelji na koje se Savet pozvao. Promet u maloprodaji beleži rast od 6,2 odsto na godišnjem nivou, izvoz je u periodu januar-maj porastao 7,7 odsto, a strane devizne prilive dodatno podupire turizam, gde broj noćenja raste 5,5 odsto. Kada potrošnja domaćinstava raste uporedo sa izvozom, rast plata ne počiva samo na domaćoj tražnji, što ga čini održivijim.
Ostaju, međutim, dve ograde. Prva je struktura: prosek prikriva razlike između sektora i regiona, pa probijeni prag od 1.000 evra ne znači da toliku platu prima većina zaposlenih. Druga je trajnost: realni rast od 11,5 odsto visok je i zavisi od toga da li će inflacija ostati niska u drugoj polovini godine. Ako cene ubrzaju, deo realnog dobitka nestaje bez ijednog dinara promene na platnom listiću.
Za sada, kombinacija plate iznad 1.000 evra i inflacije ispod 3 odsto pomera kupovnu moć naviše. Da li ćete taj pomak osetiti u sopstvenom budžetu zavisi od toga koliko vaše plate odlazi na stavke čije cene rastu najbrže, pa je pravo pitanje: koliko vam je zaista ostalo na kraju meseca u odnosu na prošlu godinu?


