Moje pozorište osvojilo osam Sterijinih nagrada
Autorski projekat Borisa Liljaševića iz Ateljea 212 jednoglasnom odlukom žirija proglašen najboljom predstavom 71. Sterijinog pozorja i odneo osam priznanja.

- Predstava "Moje pozorište" Ateljea 212 proglašena najboljom na 71. Sterijinom pozorju, jednoglasnom odlukom žirija.
- Autorski projekat Borisa Liljaševića odneo ukupno osam priznanja, uključujući nagradu za režiju.
- Glumačke nagrade pripale Nenadu Jezdiću, Vojinu Četkoviću, Ani Mandić i Bojani Milanović.
- Dušan Kovačević nagrađen za tekst savremene drame, festival zatvoren 3. juna.
Sala u Novom Sadu utihnula je na sekund pre nego što je proglašen pobednik, a onda je većina već znala kako će ime glasiti. Predstava “Moje pozorište” Ateljea 212, autorski projekat reditelja Borisa Liljaševića, proglašena je najboljom predstavom 71. Sterijinog pozorja, i to jednoglasnom odlukom žirija, što je na ovom festivalu redak luksuz saglasnosti.
Naslov koji se poigrava sopstvenim zanatom na kraju je odneo ukupno osam priznanja, broj koji jednu veče pretvara u malu dominaciju. Reč je o predstavi koja temu pravi od samog pozorišta, od onoga što se dešava iza zavese i u glavama onih koji izlaze pred publiku, pa nagrada deluje gotovo kao da je teatar nagradio teatar zbog iskrenosti.
Šta je žiri zaista nagradio?
Liljašević je dobio nagradu za režiju, što autorski projekat zaokružuje na nivou potpisa: ideja, postavka i izvedba dolaze iz iste ruke, a žiri je to očito prepoznao kao celovitu redateljsku poetiku, a ne kao zbir efektnih scena. Uz režiju, predstava je pokupila i niz glumačkih priznanja, što retko kada ide zajedno bez osećaja da je ansambl disao kao jedno telo.
Glumačke nagrade raspoređene su preko više naslova ove godine:
- Nenad Jezdić za ulogu Luke Labana u “Profesionalcu”
- Vojin Četković za ulogu u “Mom pozorištu”
- Ana Mandić za ulogu u “Mom pozorištu”
- Bojana Milanović za ulogu u predstavi “Gospa Nola” Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada
Posebno mesto pripalo je i tekstu. Dušan Kovačević dobio je Sterijinu nagradu za tekst savremene drame, za “Profesionalca”, komad koji decenijama izdržava nove čitanja i očito još uvek ima šta da kaže srpskoj sceni.
Najbolja predstava 71. Sterijinog pozorja jeste “Moje pozorište” Ateljea 212, autorski projekat Borisa Liljaševića, odlučeno je jednoglasno.
Festivalska kola ove godine vrtela su se oko osam predstava koje je žiri pregledao od 26. maja do 2. juna, da bi se 71. Sterijino pozorje zvanično zatvorilo 3. juna. Tempo nije bio mali, a izbor pobednika koji govori o samoj prirodi glume deluje gotovo programski, kao da je festival hteo da podseti čemu sve to služi.
Kome još pripadaju priznanja?
Pored takmičarskog dela, festival je dodelio i nagrade za životno delo, koje uvek nose drugačiju težinu jer mere ceo jedan put, a ne jednu sezonu. Nagrada za životno delo pripala je glumcu Svetozaru Cvetkoviću, imenu koje generacije gledalaca vezuju za neke od najprepoznatljivijih uloga domaće scene.
Drugu nagradu za životno delo poneo je pisac Radomir Putnik, čije ime publika izvan pozorišnih krugova možda ređe izgovara, ali bez čijeg rada bi mapa savremene domaće dramaturgije i kritike izgledala osetno siromašnije. Spoj jednog glumca i jednog pisca u istoj kategoriji deluje kao tih komentar na to da pozorište nikada nije samo ono što vidimo na sceni.
Ako “Moje pozorište” pobeđuje pričajući o sopstvenom zanatu, ostaje pitanje koje vredi postaviti i posle zatvaranja festivala: da li je domaća scena najjača onda kada se ne pretvara da gleda negde drugo, nego kada hrabro gleda u samu sebe?



