Planina koju su branile sada otvara Sarajevo
Dokumentarac Planina, pobednik Sandensa, ima regionalnu premijeru 15. avgusta u 15.30 u sali Cineplexx 1, i tom projekcijom se otvara takmičarski dokumentarni program 32. Sarajevo Film Festivala.

Film Planina snimao se sedam godina, od 2018. do 2025, i to tako što se ekipa svakog leta vraćala na isti katun na Sinjajevini, u Okrugljak i njegovu okolinu. Regionalnu premijeru ima 15. avgusta u 15.30, u sali Cineplexx 1, i tom projekcijom se otvara takmičarski program dokumentarnog filma 32. Sarajevo Film Festivala.
Otvaranje dokumentarne konkurencije nije mesto koje se dodeljuje iz ljubaznosti prema regionu. To je termin sa kojeg publika i žiri kalibrišu ostatak programa, a Planina u Sarajevo dolazi sa biografijom kakvu domaći dokumentarac retko sakupi u jednoj sezoni. Na ovogodišnjem Sandensu osvojila je Veliku nagradu žirija za najbolji međunarodni dokumentarni film, evropsku premijeru imala je u martu na kopenhaškom festivalu dokumentarnog filma, a istog meseca prikazana je i u Parizu, na festivalu Cinéma du Réel, u selekciji Specijalne projekcije koja okuplja nova ostvarenja istaknutih svetskih autora. Do sada je igrala na 18 međunarodnih festivala i sa njih donela šest nagrada, među kojima su priznanje za najbolji dokumentarni film u Mineapolisu i Grand Prix festivala Millennium Docs Against Gravity.
Film potpisuju Biljana Tutorov i Petar Glomazić, koji su i scenaristi i reditelji. Direktorka fotografije je Eva Kraljević, montažu je radio George Cragg, autor originalne muzike je Draško Adžić, a dizajner zvuka Julij Zornik. Reč je o koprodukciji Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Slovenije, nastaloj uz podršku filmskih centara u regionu, francuskih fondova i Eurimagesa.
Tutorov je povodom sarajevske premijere podsetila da joj je taj festival već jednom bio početna tačka, one iste godine kada je rad na Planini tek počinjao.
„Radujem se Sarajevo Film Festivalu i čast mi je da baš naš film otvara dokumentarni program. Tu sam slavila premijeru mog prvog filma iste godine kada ćemo započeti rad na „Planini”. Još se sećam pune sale i aplauza sarajevske publike. Krug se zatvara. Sjajno je da će se srce autorske ekipe ponovo okupiti zajedno u Sarajevu. Radili smo na ovom projektu sedam godina i uzbuđena sam što konačno imamo priliku da predstavimo film kolegama i publici iz regiona. Volim ovaj film, on je tačno onakav kakav smo osećali da treba da bude, ali uvek pomalo imam i tremu kako će sve proći. Od premijere u januaru do sada, svaka publika u različitim zemljama širom sveta nam je omogućila da i mi sami svaki put osetimo nešto što do tada nismo, osvetlila bi nam film na novi način kroz prizmu svoje kulture, oživela bi još neki nivo priče, i to je iskustvo neprocenjivo za nas autore. Prvi put pratim kako publika na neki način nastavlja ili dovršava „rad” na filmu. Jedva čekam da vidim kako će biti primljen na SFF-u.”
Ono što ona opisuje kao dovršavanje filma u sali ima svoju praktičnu stranu: dokumentarac koji je do sada gledan u Americi, Danskoj i Francuskoj prvi put izlazi pred publiku koja Sinjajevinu poznaje kao mesto, a ne kao pejzaž.
Glomazić je istu premijeru smestio u geografiju koprodukcije.
„Veoma sam srećan što će naš film biti prikazan na filmskom festivalu u Sarajevu koji je od svog nastanka tokom opsade izuzetno važan kulturni događaj i praznik filma, ne samo kod nas, nego i u Evropi i svijetu. Ovaj film je međunarodna koprodukcija, a među zemljama koprodukcije su čak četiri bivše republike SFRJ: Srbija, Crna Gora, Hrvatska i Slovenija. Ne mogu da zamislim ljepše mjesto za regionalnu premijeru „Planine” od Sarajeva i vjerujem da će naš film ovdje, kao i drugdje na našim prostorima, biti jednako blizak publici koliko i u Crnoj Gori, gdje je snimljen.”
Šta se na Sinjajevini dogodilo pre kamere?
Sinjajevina je najveće pašnjačko područje na Balkanu i vekovima je korišćena kao letnja ispaša. U septembru 2019. na njoj je održana prva međunarodna vojna vežba, usred pašnjaka i bez prethodne konsultacije sa stočarskim zajednicama koje to zemljište koriste. Iz tog sudara je izrastao film.
U središtu su dve protagonistkinje. Mileva Gara Jovanović, majka šestoro dece i predvodnica lokalne zajednice u borbi za zaštitu planine, i njena najmlađa ćerka Nada, koja u filmu ima trinaest godina. Njihov odnos nosi i naklonost i stare porodične ožiljke, pa dokumentarac istovremeno prati dve bitke: ekološku, protiv vojnog poligona u srcu pašnjaka, i ličnu, u kojoj se majka i ćerka suočavaju sa patrijarhatom i nasiljem nad ženama. Otud i naslov koji radi na dva nivoa: planina je i teren i ono što se brani.
Jedanaest filmova iz Srbije u Sarajevu
Planina je jedan od 13 filmova koji se takmiče za Srce Sarajeva za najbolji dugometražni dokumentarni film. Srbija na ovogodišnjem izdanju festivala, koje traje od 14. do 21. avgusta, ima ukupno 11 ostvarenja u različitim selekcijama:
- u glavnom takmičarskom programu tri manjinske koprodukcije, „Sve što nije u redu s tobom”, „Male stvari” i „17”
- u dokumentarnoj konkurenciji, pored Planine, „Zabranjena tetka” sa svetskom premijerom i „Dear Orchid”
- van konkurencije dokumentarac „Jugo ide u Ameriku”
- u studentskom programu „Komšija” i „Sestre” sa svetskim premijerama i „Preko praga” sa regionalnom
- u kratkom igranom programu „Niko ništa nije rekao”
Selektorima je za ovogodišnje izdanje prijavljeno 1.215 filmova, a u četiri takmičarske selekcije ušao je 51 naslov. Brojka je korisna zbog proporcije: iz te gomile prijava jedanaest naših filmova je prošlo sito, a jednom od njih je dat termin kojim program počinje.
Za dokumentarac snimljen na katunu, sa dve žene koje niko nije birao za junakinje, to je najozbiljnija vrsta potvrde koju region ume da da.



