Rimske statue stare 1.700 godina prvi put pokazane u Tel Avivu
Dve izuzetno očuvane mermerne biste, pronađene u vinskoj presi kod Binjamine u severnom Izraelu, predstavljene su 18. juna na arheološkoj konferenciji u muzeju Moza.

- Dve rimske mermerne biste, visine oko 55 cm i težine oko 60 kg svaka, prvi put su predstavljene javnosti 18. juna u muzeju Moza u Tel Avivu.
- Biste su datovane u 2. ili 3. vek nove ere i pronađene su tokom zaštitnog iskopavanja na ulazu u mesto Binjaminu, u severnom Izraelu.
- Jedna nosi grčki natpis sa imenom Likurg, druga prikazuje bradatu figuru, verovatno mislioca.
- Statue su bile namerno zakopane glavama nadole, a razlog tog postupka ostaje nepoznat.
Dve izuzetno očuvane rimske mermerne biste, pronađene u jami vinske prese kod mesta Binjamina u severnom Izraelu, prvi put su 18. juna predstavljene javnosti na arheološkoj konferenciji u muzeju Moza u Tel Avivu. Posle predstavljanja, dva eksponata ostaju izložena tokom leta, čime se prvi put omogućava širem auditorijumu da ih vidi izbliza.
Reč je o takozvanim protomama, skulpturama koje obuhvataju glavu i gornji deo trupa. Svaka je visoka oko 55 centimetara i teška oko 60 kilograma, a izrađene su od mermera. Prema dosadašnjem datovanju, potiču iz 2. ili 3. veka nove ere, dakle iz perioda kada je ovaj deo Levanta bio deo rimske provincije. Pronađene su tokom zaštitnog iskopavanja koje je prethodilo radovima na ulazu u Binjaminu.
Šta nam biste otkrivaju o svojim vlasnicima?
Jedna od dve biste nosi grčki natpis sa imenom Likurg, dok druga prikazuje bradatu mušku figuru, koja se prema ikonografiji tumači kao prikaz mislioca ili filozofa. Grčki jezik natpisa nije neobičan: u rimskim provincijama istočnog Sredozemlja grčki je ostao jezik obrazovanja i javnog života i vekovima posle uspostavljanja rimske vlasti. Portreti uglednih ličnosti, stvarnih ili idealizovanih, bili su uobičajen ukras imanja i javnih prostora tog doba.
Detalj koji posebno zaokuplja istraživače jeste mesto nalaza. Biste nisu nađene u hramu, vili ili na javnom trgu, kako bi se očekivalo, već unutar jame za sakupljanje vina. Sama vinska presa, međutim, izgrađena je vekovima kasnije, verovatno u vizantijskom periodu, između 5. i 7. veka. Drugim rečima, predmeti iz rimskog doba završili su u građevini koja je podignuta mnogo posle njihovog nastanka, što otvara pitanje kako su i zašto tu dospeli.
Zašto su statue bile zakopane glavama nadole?
Najupečatljivija okolnost otkrića jeste način na koji su biste položene u zemlju. Obe su bile namerno zakopane, jedna pored druge, i to glavama okrenutim nadole. Takav postupak teško da je slučajan. Istraživači za sada navode nekoliko mogućih objašnjenja, od skrivanja vrednih predmeta u vreme rata ili pljačke, preko prikrivanja ukradene robe, do mogućeg sukoba između hrišćanskog i paganskog sveta u kasnoj antici, kada su paganski prikazi ponekad uklanjani iz javnog prostora.
Treba naglasiti šta ovaj nalaz za sada ne dokazuje. Datovanje samih bista u 2. ili 3. vek odnosi se na vreme njihove izrade, a ne nužno na vreme kada su zakopane, što su dva odvojena pitanja. Razlog namernog ukopa ostaje u domenu pretpostavki dok dalja analiza konteksta nalaza i okolnog sloja ne pruži više podataka. Predstavljanje na konferenciji i letnja izložba u Tel Avivu prvi su korak ka široj naučnoj raspravi, ne i njen zaključak.
Šta mislite, da li će dalja istraživanja vinske prese kod Binjamine uspeti da objasne zašto su dve rimske biste završile zakopane glavama nadole?



