Dnevni model: glečeri doprinose rastu mora 5 do 10% više
Tim sa ETH Cirih i Slobodnog univerziteta u Briselu proširio je model GloGEM na dnevne vremenske podatke, pa je doprinos glečera moru u 21. veku veći za 5 do 10%.

Istraživači sa ETH Cirih i Slobodnog univerziteta u Briselu (Vrije Universiteit Brussel) objavili su u časopisu Nature Communications studiju po kojoj će topljenje glečera u ovom veku doprineti porastu nivoa mora više nego što pokazuju dosadašnje projekcije. Razlika je u vremenskoj rezoluciji: model koji računa sa dnevnim vremenskim podacima daje za 5 do 10% veći doprinos glečera nivou mora nego isti model sa mesečnim podacima.
Rad nosi naslov „Resolving short-term meteorological variability amplifies projected glacier loss and sea-level rise” (DOI 10.1038/s41467-026-78260-y). Glavni autor je Lander Van Triht (ETH Cirih, švajcarski institut WSL i Vrije Universiteit Brussel), a među koautorima su M. Hus i Hari Zekolari, koji je ujedno bio i ko-mentor studije.
Šta je tačno izmenjeno u modelu?
Većina globalnih modela razvoja glečera radi sa mesečnim klimatskim podacima, koji izglade kratkotrajna kolebanja vremena. Tim je zato proširio model GloGEM (Global Glacier Evolution Model) tako da računa dan po dan, i primenio ga na više od 12.500 glečera. Oni zajedno čine 94% ukupne zapremine glečerskog leda na svetu.
Mehanizam je sledeći: nekoliko izuzetno toplih dana skine zaštitni sneg, pa se otkrije tamniji led koji upija više sunčeve svetlosti i brže se topi. Kod temperatura oko nule važno je i da li padavine stignu kao kiša ili kao sneg, jer od toga zavisi da li glečer dobija masu ili je gubi. Mesečni prosek ove prelaze ne vidi.
Van Triht objašnjava zašto je to bitno:
„Glečeri ne reaguju na mesečne proseke, nego na vreme koje svakog dana stvarno doživljavaju. Toplotni talas koji traje samo nekoliko dana može da otopi ogromne količine leda. Ako se vremenski uslovi usrednje za ceo mesec, rizikujemo da potcenimo uticaj tih ekstremnih događaja.”
Dnevna verzija modela, prema autorima, bolje reprodukuje izmeren gubitak leda u godinama izuzetnog topljenja: 2022. u evropskim Alpima, 2023. na zapadu Severne Amerike, 2024. na Svalbardu, 2025. u Centralnoj Aziji i 2026. ponovo u Alpima. Posledice kratkih događaja se tokom decenija sabiraju, pa dnevni model u projekcijama daje bržu degradaciju glečera, naročito u regionima gde na topljenje presudno utiču nagle promene temperature.
Šta to znači za vodu i za projekcije?
Studija ne dotiče samo nivo mora. Pokazuje i da se menjaju vreme i jačina oticanja otopljene vode, što ima posledice za vodne resurse nizvodno. Zekolari to vidi kao praktično pitanje:
„Glečeri su važan izvor slatke vode za milione ljudi. Razumevanje ne samo koliko će leda nestati, nego i kada će otopljena voda biti dostupna, presudno je za predviđanje promena u raspoloživosti vode. Naša studija pokazuje da razlučivanje dnevne varijabilnosti vremena može znatno da poboljša naše razumevanje tih promena.”
Van Triht zaključak o postojećim projekcijama formuliše oprezno:
„Naši nalazi sugerišu da postojeće globalne projekcije, koje se uglavnom oslanjaju na mesečne klimatske ulaze, možda potcenjuju koliko će brzo glečeri gubiti led u zagrejanom svetu. Nije važan samo postepen rast temperature. Ekstremni događaji topljenja, kakve smo nedavno videli u evropskim Alpima i drugim regionima, mogu imati dugotrajne posledice po glečere. Zato je njihovo obuhvatanje presudno da bismo bolje razumeli budućnost glečera.”
Šta ovaj rezultat ne pokazuje
Procenat od 5 do 10% odnosi se na poređenje dva modela iste porodice, dnevnog i mesečnog, a ne na poređenje sa merenjima budućnosti. To je projekcija, ne posmatranje. U saopštenju univerziteta nema podatka o tome koliko milimetara nivoa mora to znači, kao ni za koje scenarije emisija važi, pa se razlika ne može pretvoriti u apsolutnu brojku bez uvida u sam rad. Uz to, 5 do 10% je veći doprinos glečera, a ne 5 do 10% veći ukupni rast mora, u kome učestvuju i drugi izvori.



