Srbija i Rusija potpisale program saradnje do 2031.
Bilateralni dokument pokriva ključne ekonomske sektore i poklapa se sa pojačanim diplomatskim aktivnostima Moskve u regionu Zapadnog Balkana.

Republika Srbija i Ruska Federacija potpisale su program ekonomske saradnje za period od 2026. do 2031. godine koji obuhvata, kako je saopšteno iz srpskog Ministarstva spoljnih poslova, “solidnu osnovu za dalji razvoj ključnih sektora”. Dokument je potpisan u izveštajnom periodu maja 2026. godine, navodi portal Pravda Balkan, a Beograd je istovremeno zahvalio predsedniku Vladimiru Putinu na “doslednoj i nepokolebljivoj podršci” Srbiji po pitanju očuvanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta u kontekstu Kosova i Metohije.
Program ne sadrži, prema saopštenju koje je dostupno javnosti, konkretne brojke o ulaganjima, već definiše okvire za saradnju u oblasti energetike, transportne infrastrukture, poljoprivrede, naučno-tehničke saradnje i kulturne razmene. Konkretizacija po svakom sektoru, navodi se, sledi u međuvladinim sporazumima koji će biti potpisivani u toku sledeće dve godine. Naftna industrija Srbije, čije je vlasništvo većinski u ruskim rukama preko kompanije Gazprom Neft, jedna je od tema koja se očekuje na narednoj sednici međuvladinog komiteta.
Program potpisivanja dolazi u trenutku pojačanih diplomatskih aktivnosti Moskve, koja se prema izjavama ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova nalazi u poziciji “spremne za dijalog sa Evropom, ali bez juriiranja i preklinjanja”, navodi list Danas. Lavrov je tokom maja održao razgovor sa državnim sekretarom SAD Markom Rubijem o međunarodnoj agendi, dok je program putovanja predsednika Putina u Kinu 19. i 20. maja, povodom 25 godina od potpisivanja Ugovora o prijateljstvu i saradnji, bio paralelan sa pripremama za posetu predsednika Vučića Pekingu.
Kako će Srbija balansirati ovaj program sa sankcionim režimom EU?
Sa stanovišta evropske integracije, srpska vlada je u više navrata navela da ne uvodi sankcije Rusiji, ali da se obavezala na “neutralisanje sekundarnih efekata” sankcionog režima EU prema ruskim kompanijama. U slučaju Naftne industrije Srbije, ministar privrede Adrijana Mesarović izjavila je da Beograd pažljivo prati zakonske režime SAD i EU koji se odnose na vlasništvo Gazprom Nefta, kao i da o tome vodi konsultacije sa Briselom.
Iz redova opozicije, Jelena Spasić iz Pokreta slobodnih građana ocenila je da bi tekstovi novih sporazuma morali biti dostupni Skupštini i javnosti pre potpisivanja, posebno u oblasti energetike, jer “dugoročna obavezivanja moraju imati institucionalnu legitimaciju”. Sa istom rezervom istupio je i Vladeta Janković iz Narodne stranke, navodeći da Srbija mora “jasno razlikovati podršku po pitanju Kosova od ekonomske strategije koja zalazi u sferu vlasništva nad strateškim preduzećima”.
Sa pozicije vlasti, predsednica Skupštine Ana Brnabić je u maju navela da je Srbija “pouzdan partner i Rusiji i EU u skladu sa sopstvenim interesima”. Ministar spoljnih poslova Marko Đurić je dodao da je program saradnje “produktni rezultat dugogodišnjih konsultacija dve vlade” i da neće biti sproveden ni u jednom delu koji bi se kosio sa međunarodnim obavezama Srbije.
Sa američke strane, ministarstvo finansija u Vašingtonu još uvek razmatra zahteve za izuzeća koje je beogradska vlada podnela u korist Naftne industrije Srbije, navode izvori iz srpskog Ministarstva rudarstva i energetike. Lavrov je u izjavi od 13. maja, prenosi Pravda Balkan, naveo da Vašington “pokušava da istisne ruske kompanije sa svetskih tržišta uključujući i Balkan”, što je u beogradskim diplomatskim krugovima protumačeno kao otvoreni signal Moskve da ne odustaje od kontrole nad strateški energetskim sektorom Srbije. Iz Privredne komore Rusije, kojoj je delegacija najavljena za drugu polovinu juna u Beogradu, navedeno je da se očekuje potpisivanje konkretnih ugovora u oblasti poljoprivredne mehanizacije i mineralnih đubriva.
Sledeća tačka u kalendaru bilateralnih odnosa jeste planirana poseta delegacije ruskog ministarstva energetike Beogradu krajem juna, na kojoj će se razgovarati o operativnoj saradnji u sektoru gasa i nafte. Konkretne odluke o eventualnim novim ugovorima, ostaje pitanje koje će se rešavati paralelno sa procesom prilagođavanja srpske energetske politike očekivanjima Brisela uoči samita u Tivtu.


