U Potočarima obeležena 31. godišnjica genocida u Srebrenici
U Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari klanjana je kolektivna dženaza za deset novoidentifikovanih žrtava, dok Beograd i Banjaluka i ove godine osporavaju kvalifikaciju genocid.

- U Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari obeležena je 31. godišnjica genocida, uz kolektivnu dženazu.
- Ukopano je deset novoidentifikovanih žrtava, među njima i Senad Jusić, koji je imao 20 godina.
- Trasom Marša mira prošlo je više od šest hiljada učesnika, posle tri dana hoda ka Tuzli.
- Vlada Republike Srpske je 4. jul proglasila danom žalosti za 3.267 stradalih Srba u Srednjem Podrinju.
U Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari u petak je obeležena 31. godišnjica genocida nad Bošnjacima, a na kolektivnoj dženazi klanjanoj u ranim popodnevnim satima ukopano je deset novoidentifikovanih žrtava. Komemoraciji su prisustvovale domaće i strane delegacije, porodice ubijenih i preživeli, a program je počeo u devet časova prijemom zvanica.
Najmlađa ovogodišnja žrtva je Senad Jusić, koji je imao 20 godina kada je ubijen jula 1995. Posmrtni ostaci desetoro sahranjenih identifikovani su tek ove godine, čime broj ukopanih u Potočarima nastavlja da raste tri decenije posle zločina. Dženaza je zakazana za 13.20, uz recitovanje Kur’ana i izvođenje kompozicije “Srebrenica inferno”.
Danu sećanja prethodio je Marš mira. Trasom kojom se u julu 1995. bežalo prema Tuzli, posle tri dana hoda, u Potočare je stiglo više od šest hiljada učesnika. Kolona je i ove godine spojila one koji pamte i one koji su rođeni posle rata, pretvarajući put stradanja u ritual sećanja koji se ponavlja svakog jula.
Zašto se narativi Beograda, Banjaluke i Sarajeva i dalje ne poklapaju?
Reč genocid ostaje tačka na kojoj se zvanične politike razilaze. Sarajevo i Memorijalni centar insistiraju na pravno utvrđenoj kvalifikaciji, oslonjenoj na presude Međunarodnog suda pravde i Haškog tribunala. Beograd i Banjaluka tu kvalifikaciju osporavaju, govoreći o ratnom zločinu, ali izbegavajući termin koji nosi najtežu pravnu i moralnu težinu.
Taj rascep nije samo semantički. Vlada Republike Srpske proglasila je 4. jul danom žalosti i u Bratuncu obeležila 34. godišnjicu stradanja 3.267 Srba u Srednjem Podrinju i Birču, gradeći paralelni kalendar sećanja. Dve komemoracije, razdvojene sa nekoliko kilometara i nekoliko dana, čitaju istu deceniju iz suprotnih uglova, a svaka strana svoje žrtve stavlja u prvi plan.
Za porodice ubijenih u Srebrenici spor oko naziva ima vrlo konkretnu cenu. Dok se politički vrhovi nadmeću oko formulacija, one koji tragaju za posmrtnim ostacima svojih najbližih zanima samo da li će i sledećeg jula biti novih identifikacija i novih grobova u Potočarima.
Sećanje koje prelazi granice
Obeležavanje godišnjice ove godine nije ostalo u granicama Bosne i Hercegovine. Komemorativni skupovi održani su i u Zagrebu, a izložba Memorijalnog centra otvorena je u ambasadi Bosne i Hercegovine u Pakistanu, čime je priča o Srebrenici izneta pred publiku daleko izvan regiona.
Rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, kojom je 11. jul proglašen Međunarodnim danom sećanja na genocid u Srebrenici, dodatno je internacionalizovala datum koji je u regionu i dalje predmet oštrih sporova. Što više datum dobija međunarodno priznanje, to se jasnije vidi koliko su unutrašnji narativi ostali nepomireni.
Trideset i jedna godina posle jula 1995, Potočari svake godine dobiju nova imena na nišanima, a politički govor oko njih ostaje gotovo nepromenjen. Da li sećanje koje se svake godine ponavlja može da postane most između zajednica, ili će i dalje ostati linija razdvajanja?



