NASA vratila u pogon teleskop Swift uoči pada u atmosferu
NASA je ponovo uključila dva od tri instrumenta na opservatoriji Swift pošto je privatna misija spasavanja propala. Teleskopu je ostalo najviše dva meseca iznad kritične visine od 300 kilometara.

NASA je 26. avgusta 2026. ponovo uključila dva od tri naučna instrumenta na opservatoriji Swift, rendgenski teleskop i ultraljubičasti i optički teleskop, pošto je pokušaj privatne misije spasavanja propao. Prema proceni agencije, teleskopu je ostalo najviše mesec do dva iznad kritične radne visine, a nekontrolisan ulazak u atmosferu se ne očekuje pre oktobra.
Ukratko:
- Dva od tri instrumenta na Swiftu ponovo rade od 26. avgusta 2026, treći ostaje isključen
- Pokušaj da privatna letelica LINK podigne Swift u višu orbitu zvanično je otkazan 19. avgusta 2026.
- NASA procenjuje da će opservatorija pasti ispod kritične visine za mesec do dva, a nekontrolisan ulazak u atmosferu se ne očekuje pre oktobra
Opservatorija Nil Gerels Swift lansirana je u novembru 2004. godine, sa planom da radi dve godine. U orbiti je 21 godinu, i tokom tog vremena postala je jedan od najsvestranijih NASA-inih teleskopa, sposoban da brzo okrene instrumente ka iznenadnim i kratkotrajnim kosmičkim događajima i odmah o njima obavesti druge opservatorije na Zemlji i u svemiru.
Zašto Swift gubi visinu?
Glavni izazov opservatorije je njena niska orbita. Iako se nalazi stotinama kilometara iznad Zemlje, tragovi atmosfere i tamo stvaraju otpor koji postepeno usporava letelicu i spušta njenu putanju. Swift nema sopstveni pogonski sistem kojim bi mogao da podigne orbitu, pa taj efekat ne može direktno da suzbije. Problem je dodatno pojačan povećanom aktivnošću Sunca, koja je zagrejala i proširila gornje slojeve Zemljine atmosfere i time povećala otpor na satelite u niskoj orbiti. Zbog toga je Swift gubio visinu brže nego što je NASA prvobitno predvidela.
Da bi usporila taj gubitak, agencija je u februaru 2026. isključila rendgenski teleskop i ultraljubičasti i optički teleskop, a u aprilu je ugasila i treći instrument, teleskop za detekciju izliva gama zračenja, poznat kao Burst Alert Telescope, kako bi smanjila potrošnju energije i omogućila drugačiji položaj solarnih panela koji dodatno smanjuje otpor. Taj instrument je i dalje isključen.
Paralelno s tim, NASA je u septembru 2025. godine ugovorila neobičan poduhvat sa kompanijom Katalyst Space Technologies iz Arizone, vredan 30 miliona dolara: da projektuje, izgradi i lansira letelicu koja bi prišla Swiftu, uhvatila ga i podigla u višu orbitu. Kompanija je za taj zadatak imala rok od godinu dana.
Letelica LINK je lansirana 3. jula 2026. raketom Pegasus XL kompanije Northrop Grumman, projektovana, izgrađena i lansirana za samo devet meseci. Krajem jula je, međutim, LINK imao kvar na sistemu za kontrolu orijentacije: počeo je nekontrolisano da se okreće, a veza sa njim je bila poremećena. Timovi na zemlji su uspeli da uspore okretanje, ali je gubitak aktuatora doveo do toga da letelica potroši gorivo mnogo brže od plana i izgubi preciznost potrebnu da uhvati Swift. NASA i Katalyst su 19. avgusta 2026. zvanično objavili da je pokušaj podizanja orbite otkazan.
“Ovo nije ishod koji smo želeli, ali mislim da je veoma važno prepoznati nesvakidašnji razmer poduhvata. Ovo je bila ambiciozna misija visokog rizika i visoke dobiti, u kojoj smo projektovali, izgradili i lansirali svemirskog robota za devet meseci.”
Rekao je Ghonhee Lee, izvršni direktor kompanije Katalyst Space Technologies, dan po objavi otkazivanja.
Misija time nije u potpunosti završena. Katalyst i dalje planira da LINK dovede u blizinu Swifta i izvede manevre susretanja i približavanja, kojima bi se testirale tehnologije za buduće servisiranje satelita u svemiru, uključujući misije u kojima jedna letelica prilazi drugoj i radi pored nje. Podizanje Swifta u višu orbitu, međutim, više nije cilj.
Pošto je pokušaj spasavanja otpao, NASA se vratila naučnom radu. Kontrolori misije su 26. avgusta 2026. ponovo pokrenuli rendgenski teleskop i ultraljubičasti i optički teleskop. Treći instrument, za detekciju gama izliva, ostaje isključen, a tim očekuje da ga vrati u pogon u narednih nekoliko nedelja.
Kada Swift pada u atmosferu?
Povratak u pogon znači i brži pad. Kritična granica je 300 kilometara, odnosno 185 milja: ispod te visine rad teleskopa postaje znatno teži, a pad dodatno ubrzava usled pojačanog otpora atmosfere. NASA procenjuje da će Swift tu granicu dostići u naredna jedan do dva meseca.
Alise Fisher, portparolka NASA-inog sektora za astrofiziku u sedištu agencije, potvrdila je da opservatorija neće imati kontrolisano spuštanje: “Da, Swift će imati nekontrolisan povratak u atmosferu”, rekla je, dodajući da se ulazak u atmosferu ne očekuje pre oktobra i da će agencija dalje javljati kako se opservatorija bude spuštala.
Ono što NASA za sada ne saopštava jeste tačan datum ni mesto ulaska Swifta u atmosferu. Procena od jednog do dva meseca zavisi od dalje aktivnosti Sunca i gustine gornje atmosfere, veličina koje se menjaju iz nedelje u nedelju i teško se unapred predviđaju. Nije poznato ni da li će deo opservatorije preživeti ulazak i pasti na tlo, niti je agencija do sada objavila procenu rizika za naseljena područja. Do tada, po rečima NASA-e, Swift nastavlja da posmatra nebo i prikuplja podatke dok mu se orbita postepeno smanjuje.



