Srpske NovineSrpske Novine

Neutronske zvezde: rendgenski blesak od skoro 10 minuta

Satelit Einstein Probe beležio je rendgensko zračenje skoro deset minuta posle gama bleska od pola sekunde. Tim profesorke Eleonore Troje u tome vidi snažan trag spajanja neutronskih zvezda.

Aleksandar Tomić3 min čitanja0
Podeli
Umetnička ilustracija dve neutronske zvezde koje se spajaju, rad A. Simonnet sa Univerziteta Sonoma
Umetnička ilustracija spajanja dve neutronske zvezde. Ne prikazuje događaj EP250704a./ Foto: NSF/LIGO/Sonoma State University/A. Simonnet
Komentari…

Gama blesak iz eksplozije označene kao EP250704a trajao je oko pola sekunde, a rendgensko zračenje iz istog događaja satelit Einstein Probe beležio je skoro deset minuta. Studija objavljena u časopisu Science Bulletin iz toga izvodi snažne dokaze da neki dugi rendgenski bleskovi potiču od spajanja dve neutronske zvezde, a autori veruju da su pritom videli i nastanak magnetara. Saopštenje Univerziteta Tor Vergata u Rimu i ERC projekta BHianca izašlo je 30. septembra 2026.

Šta je zabeleženo 4. jula 2025?

Događaj nosi oznaku EP250704a/GRB 250704B i zabeležila su ga tri satelita: SVOM, Insight-HXMT i Einstein Probe. Gama zračenje trajalo je oko pola sekunde, dok je Einstein Probe pratio jak rendgenski sjaj skoro deset minuta. Nikolo Pasaleva (Niccolò Passaleva), doktorand Univerziteta Tor Vergata koji je predvodio posmatranja na teleskopu u Čileu, navodi u saopštenju univerziteta:

Ovo je najduži neposredni rendgenski blesak ikada zabeležen kod spajanja neutronskih zvezda. To je prilika da iz prvog reda gledamo najekstremnije sile u svemiru i otkrijemo još njegovih tajni.

Neutronske zvezde su ultragusti ostaci masivnih zvezda na kraju njihovog života. Kada se dve takve zvezde sudare, šire se gravitacioni talasi, a svetlost koja prati sudar pokazuje šta je od njih ostalo. Glavni signal po kome se spajanja decenijama prepoznaju su kratki gama bleskovi, koji mogu da nestanu za manje od dve sekunde.

Zašto bi blesak trajao duže od uobičajenog?

Odgovor je u onome što sudar ostavlja iza sebe. Eleonora Troja, profesorka na Tor Vergati, koautorka rada i deo evropske saradnje oko satelita Einstein Probe, objašnjava u saopštenju univerziteta i projekta BHianca:

Međutim, ako je ostatak sudara magnetar, on bi mogao da nastavi da bljeska duže. Magnetari su neutronske zvezde koje se brzo okreću i imaju ogromna magnetna polja. Kada svoju magnetnu energiju izliju u okolinu, mogu da učine svaku eksploziju sjajnijom i dugotrajnijom. Kada sam videla rendgenske podatke ovog novog događaja, shvatila sam da se nešto dešava.

Kontekst je Einstein Probe, lansiran u januaru 2024. Od tada je zabeležio stotine brzih rendgenskih bleskova iz dalekih galaksija. Neki od njih povezani su sa smrću masivnih zvezda, a drugi ostaju neobjašnjeni, jer astronomi bez udaljenosti i oslobođene energije teško određuju šta ih je izazvalo.

Kako je izmerena udaljenost?

Tim profesorke Troje godinama je tražio vezu između brzih rendgenskih bleskova i spajanja neutronskih zvezda, ali su raniji kandidati bledeli pre nego što su dali odlučujući odgovor. Ovog puta je Pasaleva reagovao u roku od nekoliko minuta od uzbune sa satelita i počeo posmatranje dok je sjaj još bio dovoljno jak. Uz VLT (Veoma veliki teleskop) Evropske južne opservatorije u Čileu korišćen je i radio-teleskop Very Large Array. Pasaleva o tom trenutku kaže:

Putovao sam kući vozom, i odjednom sam se trkao sa vremenom da sa svog laptopa preuzmem jedan od najvećih teleskopa na svetu.

Instrument X-Shooter razložio je svetlost i pokazao apsorpcione linije, među njima gvožđa i magnezijuma. Iz njihovog položaja izmeren je crveni pomak z = 0,6610. Svetlost je do nas putovala više od šest milijardi godina, što znači da se eksplozija dogodila mnogo pre nego što su nastali Sunce i planete. Zatim je instrument FORS2 tražio supernovu, eksploziju zvezde koja se očekuje uz dug rendgenski blesak nastao kolapsom masivne zvezde. Nijedna nije nađena. Izmerena udaljenost, odsustvo supernove i svojstva blesaka zajedno su, prema saopštenju, dali snažne dokaze za spajanje neutronskih zvezda.

Posmatranja na VLT deo su velikog programa 114.27LW pod nazivom QUEENB, koji vodi Troja. Prvi autori rada su An Li (Pekinški normalni univerzitet), Chen-Wei Wang (Kineska akademija nauka), Pasaleva i Jie An (Kineska akademija nauka). Rad nosi naslov “Minutes-long soft X-ray prompt emission from a compact object merger”.

Šta ovo ne dokazuje

Zaključak o magnetaru u izvorima je uslovan: tim veruje da je svedočio njegovom rađanju, a izvori to ne iznose kao potvrđenu činjenicu. Odsustvo supernove samo je jedan od tri elementa koji zajedno ukazuju na spajanje, ne dokaz sam za sebe. Reč je i o jednom događaju. Koliko često spajanja neutronskih zvezda stvaraju magnetare, ovaj nalaz ne govori, a Pasaleva navodi šta bi to moglo da otkrije:

Pronalaženje još ovakvih rendgenskih bleskova moglo bi da pokaže koliko često spajanja neutronskih zvezda stvaraju magnetare. Zaista se radujem sledećem ciklusu posmatranja gravitacionih talasa, kada bismo konačno mogli da jedan od ovih rendgenskih bleskova uparimo sa naletom gravitacionih talasa iz istog izvora.

Takvo uparivanje za EP250704a još ne postoji, pa nezavisna potvrda iz gravitacionih talasa za sada izostaje.

Podeli
Komentari…
Sledeći tekstVakuumska dvolomnost možda prvi put izmerena kod magnetaraNASA-in satelit IXPE i radio teleskop Parks proveli su više od 140 sati na magnetaru 1E 1547.0-5408. Izmerena polarizacija rendgenskih zraka upućuje na vakuumsku dvolomnost, efekat predviđen 1936.

Povezani tekstovi

Najčitanije danas

  1. Studentska lista: Beograd na vodi i Ekspo 2027 na reviziju
  2. Elektrodistribucija Srbije i gubitak od 12 milijardi dinara
  3. Grčka - Srbija: Orlovi u Volosu bez Živkovića i Dragojevića
  4. Er Srbija nije ukrcala crnogorske navijače za Larnaku
  5. Kod Tutina automobil udario u konje, poginuo suvozač (19)

Komentari (0)

Ostavi komentar

Komentari prolaze kratku moderaciju. Lični napadi i govor mržnje se brišu.

Još nema komentara. Budi prvi i podeli mišljenje.