Nobelovu nagradu za ekonomiju 2026. dobili Hol i Vudford
Dvojica Amerikanaca nagrađena su za modele koji pokazuju kako novčana i budžetska politika mogu da ublaže recesije i krize na koje uobičajene mere ne deluju.

Američki ekonomisti Robert Hol (Robert E. Hall) i Majkl Vudford (Michael Woodford) dobitnici su Nobelove nagrade za ekonomiju za 2026. godinu. Kraljevska švedska akademija nauka objavila je to danas, u ponedeljak 12. oktobra, u Stokholmu. Nagrada im je dodeljena za makroekonomske modele koji pokazuju kako novčana i budžetska politika mogu da ublaže privredna kolebanja, uključujući recesije i krize koje ne reaguju na uobičajena sredstva.
Zvaničan naziv je Nagrada Švedske centralne banke za ekonomske nauke u spomen na Alfreda Nobela. To je poslednje priznanje ovogodišnje Nobelove sezone, posle medicine, fizike, hemije, književnosti i mira.
Šta su Hol i Vudford ponudili umesto kejnzijanskih modela?
Akademija polazi od sedamdesetih godina prošlog veka. Tokom naftnih kriza modeli nastali iz teorija Džona Mejnarda Kejnza prestali su da daju upotrebljive odgovore o tome kada i kako treba reagovati na recesiju. Hol, koji ima 83 godine i profesor je na Univerzitetu Stenford, i Vudford, rođen 1955, profesor na Univerzitetu Kolumbija, odvojeno su počeli da traže novi pristup.
Razlika je u temelju. Prema obrazloženju Akademije, umesto da modele grade na statističkim vezama među veličinama kao što su inflacija, proizvodnja i potrošnja, oni su ih izgradili na mikroekonomskoj osnovi. Akademija to objašnjava ovako:
„To obuhvata razumevanje toga kako ukupna masa pojedinačnih domaćinstava i preduzeća svojim postupcima utiče na privredu.”
Jedna od posledica je pretpostavka da domaćinstva gledaju unapred kada odlučuju da li će trošiti ili štedeti. Zato način na koji vlade i centralne banke saopštavaju svoju politiku utiče na to kako ljudi zamišljaju budućnost, a time i na njihove odluke.
Šta Akademija kaže o primeni
Predsednik Komiteta za nagradu za ekonomske nauke Džon Hasler (John Hassler) poručio je u saopštenju Akademije:
„Rad dobitnika nam je dao stabilne teorijske temelje za modele koje danas koriste centralne banke i vlade širom sveta.”
Hasler je dodao da su zahvaljujući njima države bolje opremljene za šokove u privredi, poput energetskih kriza ili naglih promena u tome koliko domaćinstva troše. Akademija je u obrazloženju navela i uslov pod kojim modeli deluju: „Na osnovu ovih modela, pravovremene budžetske i novčane mere mogu da smanje vrhove i padove u privredi.”
Vudford se tokom objave javio novinarima telefonom. „Iznenađenje je, ali osećam se veoma dobro zbog toga”, rekao je, a nagradu je opisao kao „veliku čast”. Dodao je da njegove teorije, iako su snažno uticale na kreatore politike, nisu bile „podstaknute određenom političkom agendom”. Kako je rekao, to je bio pokušaj da se poboljšaju temelji za raspravu o ekonomskoj politici, kako bi se doprinelo upravljanju privredom, ali i javnom razumevanju.
Nagrada i dobitnici iz prethodnih godina
Nagrada iznosi 1,2 miliona dolara (oko milion evra), uz diplomu i zlatnu medalju, a dvojica dobitnika je dele. Svečana dodela je 10. decembra, na godišnjicu smrti Alfreda Nobela 1896. godine. Prošle godine nagradu su dobili Džoel Mokir, Filip Agion i Piter Hauit, za istraživanje o tome kako tehnologija pokreće rast.
Ekonomija nije među pet nagrada iz Nobelovog testamenta. Nastala je donacijom Švedske centralne banke 1968, a prvi put je dodeljena 1969. Akademija je bira po istom postupku kao nagrade za fiziku i hemiju. Prema pisanju Al Džazire, većina dosadašnjih laureata potiče iz Sjedinjenih Država, a samo tri žene su je dobile, poslednja Klaudija Goldin 2023.
Prošle nedelje saopšteni su i ostali dobitnici: južnoafrička sutkinja Navi Pilaj dobila je nagradu za mir, kanadsko-islandska književnica En Karson za književnost, Francuz Anri Kagan i Japanac Kenso Soai za hemiju, Belgijanac Frensis Halcen za fiziku, a za medicinu Amerikanac Karl Dajseroth i Nemci Peter Hegeman i Georg Nagel.
Šta ovo ne dokazuje
Priznanje se odnosi na teorijski okvir, ne na ishod pojedinačnih odluka. Sama formulacija Akademije je uslovna: mere mogu da ublaže vrhove i padove ako su pravovremene. Iz toga ne sledi da centralne banke i vlade svaki put pogađaju pravi trenutak.



