Sonda MMX kreće po uzorak sa Fobosa u ponedeljak u 21.41
Raketa H3 iz svemirskog centra Tanegašima nosi letelicu koja treba da donese najmanje 10 grama tla sa Fobosa, prvi uzorak sa nekog meseca osim Zemljinog.

Letelica MMX (Martian Moons eXploration) lansira se u ponedeljak, 19. oktobra, u 21.41 po našem vremenu, sa rampe Jošinobu u svemirskom centru Tanegašima na jugu Japana. Nosi je raketa H3, let broj 10 (H3 F10). Po japanskom vremenu to je utorak, 20. oktobar, u 4.41.03, a po UTC 19. oktobar u 19.41.
Misiju vodi japanska svemirska agencija JAXA, a partneri su NASA, francuski CNES, nemački DLR i Evropska svemirska agencija (ESA). Termin je JAXA objavila 20. avgusta, uz rezervni period za lansiranje od 21. oktobra do 7. novembra 2026. U istom saopštenju stoji da se vreme polaska može pomeriti.
Cilj je da se sa Fobosa, većeg od dva Marsova meseca, donese najmanje 10 grama materijala. Ako sve prođe po planu, to će biti prvi uzorak sa nekog meseca osim Zemljinog.
Šta letelica nosi i ko je šta dao?
Misija ima ukupno 11 naučnih instrumenata: sedam na glavnoj letelici i četiri na roveru. Glavna letelica nosi i monitor zračenja, dve kamere visoke rezolucije i dva uređaja za uzimanje uzoraka. Rover Idefiks ima 25 kilograma, ali će zbog slabe gravitacije na Fobosu tamo težiti koliko 15 grama na Zemlji.
NASA je za misiju obezbedila:
- spektrograf MEGANE, koji meri gama zrake i neutrone sa površine Fobosa i tako određuje njegov hemijski sastav; razvila ga je Laboratorija za primenjenu fiziku Univerziteta Džons Hopkins
- pneumatski uzorkivač P-Sampler, koji je razvio Honeybee Robotics, kompanija u sastavu Blue Origina
- komunikaciju i navigacionu podršku preko svoje Mreže za duboki svemir (Deep Space Network), kao i finansiranje američkih naučnika u timu misije
P-Sampler je postavljen na jednu od nogu letelice i skuplja tlo mlazevima azota pod visokim pritiskom. JAXA-in C-Sampler dopunjuje ga tako što vadi jezgra nekoliko centimetara dublje od površinskog uzorka. NASA će zadržati oko 15 odsto vraćenog materijala u Astromaterijalnoj laboratoriji Džonsonovog svemirskog centra u Hjustonu.
„Uzorci sa MMX-a doneće nauku koja menja paradigme o Marsovom sistemu za generacije koje dolaze, pogotovo sada kada NASA priprema slanje prvih ljudi na Mars. Partnerstvo NASA i JAXA oko čuvanja uzoraka izuzetno je vredno, a ponosna sam što NASA Science podržava taj deo misije i što će delove uzoraka deliti na proučavanje, dok nastavljamo da širimo razumevanje svemira za dobrobit svih”, navela je Niki Foks, pomoćnica administratora NASA za Direktorat naučnih misija, u saopštenju agencije.
Koliko traje put do uzorka?
Do Marsa letelici treba oko godinu dana. Prema ESA, u orbitu oko planete ulazi u avgustu 2027, a oko Fobosa kruži od septembra 2027. Posle posmatranja Fobosa i Dejmosa iz daljine, Idefiks se spušta početkom 2029.
Sa datumom uzimanja uzorka dve agencije navode različite stvari. NASA piše da će se uzorak uzeti najranije u decembru 2028, dok ESA navodi da letelica sleće na Fobos i uzima uzorak 2030. Kapsula sa materijalom vraća se na Zemlju 2031, sleće u Australiji, a odatle se prenosi u Japan, gde će se uzorak izvaditi, popisati i podeliti sa partnerima. Na povratku letelica preleće Dejmos i Mars i dodatno ih snima.
Zašto je Fobos zagonetka?
Fobos je prema pisanju portala Phys.org veći i bliži planeti: prosečan prečnik mu je 22,2 kilometra, dok Dejmos ima 12,5 kilometara. Oba meseca otkrio je 1877. američki astronom Asaf Hol u Pomorskoj opservatoriji u Vašingtonu. Poreklo im nije razjašnjeno, a dominiraju dve hipoteze: džinovski udar na Mars, posle kog bi Fobos i Dejmos bili preživeli ostaci materijala izbačenog u orbitu (simulacije Paskala Rozenblata iz nantske Laboratorije za planetologiju i geodinamiku pokazuju da bi baš ta dva meseca preostala), i zarobljeni asteroidi.
Hipoteza o zarobljavanju ima poteškoću: traži izuzetno gustu Marsovu atmosferu u prošlosti, a zarobljena tela obično imaju izdužene orbite, dok su orbite Fobosa i Dejmosa gotovo kružne. Zato uzorak može da presudi. Ako sadrži mnogo materijala sa samog Marsa, to ide u prilog udaru, a ako liči na meteorite poznatih vrsta asteroida, u prilog zarobljavanju.
„Fobos i Dejmos mogu biti ostaci ogromnog udara na Mars koji je poslao materijal u orbitu oko planete, ili drevni asteroidi koje je Marsova gravitacija zarobila pre milijardi godina. Odgovor će pomoći da se osvetli ta rana epoha, kada su Zemlja i ostale unutrašnje planete možda dobijale veliki deo svoje vode i organskih jedinjenja”, rekao je Tom Statler, izvršni rukovodilac programa MMX i naučnik programa u sedištu NASA.
Evropski naučnik projekta Eliot Sefton-Neš ističe da je cela vrednost u laboratorijama na Zemlji:
„Donošenje uzoraka u naše najsofisticiranije laboratorije na Zemlji multiplikator je otkrića, jer su naši najprecizniji instrumenti preveliki, previše složeni ili previše osetljivi da bi se slali u svemir. I kada se misija završi, buduće generacije naučnika proučavaće uzorke sa Fobosa još naprednijim instrumentima: uzorci doneti na Zemlju su dar koji stalno daje.”
Njegova rečenica o misiji u celini glasi: „Podaci i uzorci koje MMX vrati prozor su za proučavanje evolucije Marsa i Sunčevog sistema.”
Gde se prati lansiranje i šta ono ne garantuje
JAXA prenosi lansiranje uživo na svom YouTube kanalu, na japanskom i engleskom. ESA najavljuje da će 20. oktobra objaviti sliku kojom potvrđuje da je lansiranje uspelo.
Polazak je tek prvi korak: do uzorka je potrebno još najmanje dve godine, a rezervni period do 7. novembra pokazuje da se termin može pomeriti. Pitanje porekla Fobosa ostaje otvoreno dok se materijal ne analizira, a i tada će odgovor zavisiti od toga šta uzorak stvarno sadrži.



