Ko je Miloš Medenica, begunac čije objave prati region
Sin nekadašnje predsednice Vrhovnog suda Crne Gore, osuđen u prvom stepenu i u bekstvu, postao je figura čije objave na mrežama deo javnosti čita kao najave afera, dok ga vlasti diskredituju.

- Miloš Medenica je sin Vesne Medenice, nekadašnje predsednice Vrhovnog suda Crne Gore.
- U prvom stepenu osuđen je na 10 godina i 2 meseca zatvora, a posle nestanka za njim je raspisana nacionalna i Interpol poternica.
- Sa naloga za koji se tvrdi da je njegov objavljuju se snimci o aferama; crnogorska policija tvrdi da je deo sadržaja generisan veštačkom inteligencijom.
- Njegove optužbe na račun istrage na Senjaku i porodice Vučić su nedokazane tvrdnje, koje Aleksandar Vučić demantuje.
Miloš Medenica poslednjih meseci je jedno od najpominjanijih, a istovremeno najspornijih imena u javnosti Srbije i Crne Gore. Sin nekadašnje predsednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice, osuđen je u prvom stepenu, nalazi se u bekstvu, a sa naloga koji mu se pripisuje godinama curi sadržaj o aferama u obe države. Za jedne je insajderski izvor, za druge osuđeni begunac kome se ne sme verovati.
Pošto je njegovo ime ponovo izronilo i povodom ubistva na Senjaku i povodom vraćenog čarter leta u Tivtu, vredi razdvojiti ono što je o njemu zvanično utvrđeno od onoga što ostaje na nivou tvrdnji, njegovih i tuđih. Jer upravo se to dvoje, u javnoj raspravi, najčešće meša.
Od presude do poternice: kako je Medenica postao begunac
Hronologija je ovde važna. Majka, Vesna Medenica, dugogodišnja vrhunska figura crnogorskog pravosuđa, uhapšena je 2021. u korupcijsko-kriminalnoj istrazi. Krajem januara 2026. Viši sud u Podgorici izrekao je prvostepenu presudu: Vesna Medenica osuđena je na 10 godina, a Miloš Medenica na 10 godina i 2 meseca zatvora, zbog organizovanja kriminalne grupe i povezanih dela.
Ono što sledi pretvorilo ga je u begunca. Medenica, koji je bio u kućnom pritvoru, nije se pojavio i nije zatečen na adresi, pa je za njim raspisana najpre nacionalna, a potom i međunarodna, takozvana crvena Interpol poternica. Bitno je biti precizan oko statusa:
- presuda je prvostepena, dakle nije pravnosnažna i podleže žalbi,
- za njim jeste raspisana poternica, što je nesporna činjenica,
- optužbe iz spisa, krijumčarenje i trgovina drogom, jesu navodi tužilaštva i istražnih organa, a ne dokazana, pravnosnažno utvrđena krivica.
Posebno treba biti oprezan sa kvalifikacijom da je reč o pripadniku takozvanog kavačkog klana. To nije sudski nalaz dostupan javnosti, već tvrdnja koju je izneo predsednik Srbije.
Priču o restoranu plasira osuđeni kriminalac Miloš Medenica, koga štiti kavački klan, rekao je sredinom maja Aleksandar Vučić, tvrdeći i da se Medenica nalazi u Crnoj Gori.
Zašto deo javnosti njegove objave čita kao najave?
Od početka 2026. na mreži Iks pojavio se nalog sa koga se objavljuju snimci takozvanog navodnog Medenice. Reč je o desetinama klipova o navodnim aferama funkcionera u obe države. Tu je, međutim, prvi i najveći oprez: crnogorska policija tvrdi da je deo tog materijala manipulativan i generisan veštačkom inteligencijom, pa zato i mediji dosledno pišu navodni Medenica, a ne Medenica. Nalog je u jednom trenutku bio i suspendovan, pa ponovo aktiviran.
Uprkos tome, deo javnosti njegove objave prati kao da su insajderske. Razlog je pre svega slučaj Senjak. Sa pomenutog naloga su, sredinom maja, izneti navodi da je u ubistvo umešan načelnik beogradske policije, da je restoran u kome se sve dogodilo povezan sa porodicom Vučić i da postoji pokušaj zataškavanja. Sve su to njegove optužbe, koje nisu dokazane i koje vlast odlučno demantuje, ali se deo njih vremenski poklopio sa kasnijim hapšenjem Veselina Milića i drugih.
To poklapanje primetili su i analitičari. Urednik Antene M Darko Šuković ocenio je da je najneobičnije upravo to što je Medenica, kako je rekao, unapred nacrtao ono što će se kasnije desiti, dodajući da je pitanje odakle mu informacije ostalo otvoreno. Drugi, poput nedeljnika Monitor, upozoravaju na suprotno: da koordinisana produkcija tolikog broja snimaka prevazilazi mogućnosti jednog čoveka i da iza naloga verovatno stoji organizacija sa pristupom službama, što njegova pogađanja čini pre kanalom za curenje informacija nego novinarstvom.
Isti obrazac ponovio se i posle vraćanja čarter leta iz Tivta početkom juna, kada su se sa naloga pojavile nove provokativne objave. Za čitaoca koji pokušava da se snađe, zaključak je nelagodan, ali pošten: njegove tvrdnje treba tretirati kao indicije i moguća curenja, a ne kao proverene činjenice, bez obzira na to što su se neke ranije poklopile sa raspletom.
A šta vi mislite, gde je granica između insajderskog izvora i nedokazane tvrdnje kada informacija stiže od čoveka u bekstvu?



