Olenik: Vučić sprovodi državni terorizam u slučaju Radić
Advokat Aleksandar Olenik optužuje vlast da kroz proces protiv vojnog analitičara Aleksandra Radića vodi politički progon, dok tužilaštvo tereti Radića za dela protiv bezbednosti države.

- Advokat Aleksandar Olenik tvrdi da predsednik Aleksandar Vučić sprovodi državni terorizam i da za to zloupotrebljava deo tužilaštva i veći deo policije.
- Vojni analitičar Aleksandar Radić tereti se za dva krivična dela: pripremu dela protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Srbije i odavanje tajne.
- Olenik ocenjuje da je optužba protivrečna jer se ista osoba ne može istovremeno teretiti za prikupljanje tajnih i za širenje lažnih informacija.
- Advokat najavljuje da će politički progon jačati kako se budu bližili izbori.
Advokat Aleksandar Olenik, potpredsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine, izjavio je da predsednik Aleksandar Vučić sprovodi državni terorizam i da za to zloupotrebljava deo tužilaštva i veći deo policije. Optužbu je izneo povodom krivičnog procesa protiv vojnog analitičara Aleksandra Radića, kome je Viši sud u Beogradu odredio pritvor u okviru istrage o takozvanom zvučnom oružju.
Olenik je proces protiv Radića opisao kao politički progon, a ne kao postupak zasnovan na dokazima. Prema njegovoj oceni, činjenice koje bi optužbu trebalo da potkrepe ne postoje, a sam slučaj služi da se pritiskom i strahom utiče na biračko telo pred naredni izborni ciklus.
Šta se Radiću stavlja na teret
Tužilaštvo Radića tereti za dva krivična dela: pripremu dela protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Srbije i odavanje tajne. Reč je o teškim optužbama koje, ako se dokažu na sudu, nose višegodišnje kazne. U ovom trenutku one ostaju navodi tužilaštva, a za Radića važi pretpostavka nevinosti dok se suprotno ne utvrdi pravnosnažnom presudom.
Radić je godinama jedan od najprisutnijih vojnih komentatora u srpskim medijima, poznat po analizama naoružanja i bezbednosnih pitanja. Upravo zbog te javne uloge njegov slučaj je izazvao pažnju daleko širu od uobičajenog pritvorskog postupka, jer se prepliću dva pitanja: pravno, šta je konkretno učinio, i političko, zašto baš sada.
Olenik je kritikovao i način na koji je javnost upoznata sa detaljima istrage. Medijsko izlaganje tužilačkih navoda, naveo je, suprotno je pretpostavci nevinosti, jer se osumnjičeni pred publikom predstavlja kao krivac pre nego što je bilo šta dokazano.
Da li je optužnica sama sebi protivrečna?
Ključni pravni argument koji Olenik iznosi tiče se unutrašnje logike optužbe. Po njegovim rečima, ista osoba ne može se istovremeno teretiti za to da je prikupljala tajne podatke i za to da je širila lažne informacije, jer se te dve tvrdnje međusobno isključuju. Ako je nešto tajna, onda nije laž; ako je laž, onda nije tajna koja se odaje. Na toj protivrečnosti advokat gradi tezu da optužba nije pravno utemeljena, već politički motivisana.
Olenik je otišao i korak dalje, ustvrdivši da je vojska postala izvođač političkog progona, i najavio da će pritisak na neistomišljenike jačati kako se budu bližili izbori. Kao meru za izlazak iz takvog stanja predložio je veting sudija, tužilaca i policajaca.
Sa druge strane, sam postupak vodi Više javno tužilaštvo i sud, koji pritvor obrazlažu opasnošću od bekstva i potrebom nesmetane istrage. Za vlast, reč je o redovnom krivičnom postupku, a ne o progonu. Taj jaz u tumačenju, gde jedna strana vidi zaštitu državne bezbednosti a druga obračun sa kritičarima, biće u središtu srpske političke scene u mesecima pred izbore.
Slučaj Radić time postaje test dve stvari odjednom: koliko su optužbe pravno održive i koliko je javnost spremna da odvoji bezbednosno pitanje od političkog konteksta. Verujete li da će sud uspeti da taj postupak vodi izvan senke predizborne kampanje?



