Iran za mesec dana izvezao naftu vrednu do šest milijardi
Nakon što je OFAC 22. juna izdao generalnu licencu, Teheran je za mesec dana prodao oko 70 miliona barela nafte vrednih između pet i šest milijardi dolara, uglavnom azijskim kupcima.

- OFAC je 22. juna izdao generalnu licencu koja privremeno dozvoljava proizvodnju, snabdevanje i prodaju iranske nafte i derivata.
- Iran je od sredine juna do sredine jula izvezao približno 70 miliona barela nafte.
- Procenjena vrednost tog izvoza iznosi između pet i šest milijardi dolara.
- Oko 20 iranskih tankera upućeno je azijskim kupcima tokom perioda suspenzije sankcija.
Iran je za samo mesec dana, u periodu suspenzije američkih sankcija, izvezao približno 70 miliona barela sirove nafte vrednih između pet i šest milijardi dolara. Podatak je objavila organizacija United Against Nuclear Iran, a prenosi ga i poslovna štampa, i on pokazuje koliko brzo se iranska proizvodnja vraća na svetsko tržište čim se otvori pravni prostor.
Okidač je odluka američke Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC), koja je 22. juna izdala generalnu licencu kojom je privremeno dozvolila proizvodnju, snabdevanje i prodaju iranske nafte i naftnih derivata. Licenca je, praktično, na kratko uklonila glavnu prepreku koja je godinama držala deo iranskih barela van legalnih tokova. Rezultat se video gotovo odmah: oko 20 iranskih tankera krenulo je ka azijskim kupcima, pre svega u pravcu rafinerija koje tradicionalno preuzimaju iransku naftu uz diskont.
Zašto je pauza sankcija odmah napunila iranski budžet?
Odgovor je u strukturi iranskog izvoza. Kada su sankcije na snazi, Teheran prodaje naftu kroz posrednike i uz popust koji ume da pojede i petinu tržišne cene, jer kupci naplaćuju rizik. Čim licenca ukloni deo tog rizika, isti barel vredi više, a naplata je brža i sigurnija. Za mesec dana to je Iranu donelo priliv od pet do šest milijardi dolara, sumu koja u zemlji pod dugogodišnjim pritiskom deviznih rezervi direktno ide u budžet i uvoz.
Za tržište je poruka jasna. Dodatnih 70 miliona barela u toku jednog meseca nije količina koja ruši cenu, ali jeste dovoljna da ublaži strah od nestašice i da drži ponudu labavijom nego što bi bila da iranska proizvodnja ostane zaključana. Trgovci naftom takav priliv čitaju kao signal da je gornja granica cene barela, bar privremeno, niža.
Šta pauza znači za NIS i cene goriva u Srbiji?
Za Srbiju priča nije apstraktna. Naftna industrija Srbije već posluje pod teretom američkih sankcija, a svaka promena globalne ravnoteže ponude i tražnje prelije se na uvozne cene sirove nafte i, posredno, na cene goriva na domaćim pumpama. Labavija svetska ponuda i mirniji bareli obično znače manji pritisak na maloprodajne cene, dok bi nagli povratak sankcija Iranu imao suprotan efekat.
Ključno pitanje je koliko će pauza trajati. Generalna licenca je privremena mera, a ne trajno rešenje, pa svaki barel koji Iran danas proda računa se dok prozor stoji otvoren. Ako se sankcije vrate, iranska nafta ponovo klizi u sivu zonu, diskont raste, a svetska ponuda se steže. Do tada, primirje i suspenzija zajedno rade isto: pune Teheranov budžet i drže naftno tržište na ivici, dovoljno mirno da ne panici, ali dovoljno napeto da svaka vest pomeri cenu.
Da li će privremena licenca prerasti u trajniji dogovor, ili je reč o kratkom prozoru pred novo zaoštravanje?



