Odiseja: 150.000 gledalaca, svaki četvrti u IMAX-u
Nolanov film je u Srbiji i Crnoj Gori prešao 150.000 gledalaca, a 40.000 njih ga je gledalo u IMAX formatu, čije je prikazivanje produženo i posle 13. avgusta.

Najrečitiji podatak o ovom bioskopskom letu nije broj prodatih karata nego činjenica da su projekcije bile rasprodate danima unapred, i to u avgustu, mesecu u kome domaća publika po pravilu bira bilo šta osim zamračene sale. Odiseja je uspela da napravi red tamo gde ga poslednjih godina nije bilo.
Distributer Universal Pictures saopštio je da je novi film Kristofera Nolana prešao 150.000 gledalaca u Srbiji i Crnoj Gori. Od tog broja njih 40.000 film je gledalo u IMAX formatu, što znači da je više od svakog četvrtog gledaoca izabrao skuplju kartu i, po svoj prilici, put do dvorane koja taj format uopšte ima. Tokom prvog vikenda prikazivanja film je oborio rekord posećenosti u IMAX dvorani na tržištu Srbije, otkad je ta tehnologija ovde uvedena.
Do kada se film prikazuje u IMAX-u?
Prikazivanje u IMAX sali produženo je i nakon četvrte nedelje distribucije, pa će publika koja Odiseju još nije videla na najvećem platnu to moći i posle 13. avgusta. Krajnji datum nije objavljen, što je samo po sebi podatak: IMAX dvorana je usko grlo svakog rasporeda, termini u njoj se dele mesecima unapred, a naslov koji se u njoj zadrži duže od mesec dana pomera i sve što dolazi posle njega.
Domaća premijera bila je 16. jula 2026. Film potpisuje Nolan, producirali su ga Ema Tomas i reditelj lično u ime kuće Syncopy, izvršni producent je Tomas Hejslip, a u glavnim ulogama su Met Dejmon, Tom Holand, En Hatavej, Robert Patinson, Lupita Njongo, Zendaja i Šarliz Teron. Snimano je na lokacijama širom sveta, bez CGI efekata, po Homerovom epu, a teme koje film prati su hrabrost, istrajnost, ljudska priroda i potraga za domom.
Prvi film u celini snimljen IMAX kamerama
Ovo je prvo celovečernje ostvarenje u potpunosti snimljeno IMAX kamerama, i tu se krije razlog zbog koga brojka od 40.000 nije samo trgovački uspeh. Nolan te kamere koristi od Mračnog viteza, ali uvek u sekvencama, kao pojačanje koje se uključi za scenu ili dve pa se vrati na uži format. Gledalac je to godinama osećao kao promenu koja se dešava, kadar se odjednom raširi do plafona i onda se, posle nekoliko minuta, ponovo skupi.
Kada je ceo film snimljen istom opremom, tog prelaza nema, pa se format prestaje ponašati kao efekat i postaje jezik. Rediteljska poetika koja je decenijama zavisila od kontrasta između dva formata sada mora da izdrži bez njega, a to je znatno teži zadatak nego što zvuči: dramaturški luk se ne može pojačati promenom kadra, nego mora da nosi sam sebe.
Odsustvo digitalnih efekata je istovremeno estetska i distributerska odluka, i vredi je čitati u oba ključa. Publici se prodaje uverenje da je ono što vidi zaista postojalo pred kamerom, a ta vrsta poverenja je poslednja stvar koja bioskop odvaja od ekrana u ruci. Nolan je jedini reditelj velikog budžeta koji je od tog argumenta napravio deo identiteta, i sudeći po redovima pred blagajnama, publika ga je razumela pre nego kritika.
Šta brojka zapravo govori
Homerov spev je vekovima živeo kao tekst koji se govorio naglas, pred ljudima koji su sedeli zajedno i slušali. Ideja da se taj materijal vrati u prostor u kome je publika ponovo okupljena na jednom mestu, u istom trenutku, ima logiku koja nadilazi marketing, i verovatno objašnjava zašto je baš ovaj naslov, a ne neki od nastavaka franšiza, uspeo da napuni sale sredinom avgusta.
Zbir od 150.000 gledalaca u dve zemlje nije rekord svih vremena i ne treba ga tako čitati. Ono što jeste neobično je udeo IMAX projekcija u tom zbiru, jer on pokazuje da postoji publika spremna da plati više i da putuje dalje zbog načina na koji će nešto videti, a ne samo zbog toga šta gleda. Taj podatak u saopštenju distributera ne piše, ali se iz njega vadi.



