NASA: Perseverance otkrio tri epizode vode na Marsu
Nova studija u časopisu Communications Earth & Environment pokazuje da su stene u Margin Unit, na obodu kratera Jezero, menjane u tri odvojena susreta sa vodom, otkriva rover Perseverance.

Rover Perseverance je na obodu kratera Jezero na Marsu pronašao stene koje nose tragove tri odvojene epizode susreta sa vodom, pokazuje studija koju su NASA i Laboratorija za mlazni pogon (JPL) objavile u ponedeljak, 21. septembra 2026, u časopisu Communications Earth & Environment. Nalaz menja raniju pretpostavku o poreklu karbonata u toj zoni i ukazuje na složeniju istoriju vode na ranom Marsu nego što se očekivalo.
Rover je u septembru 2023. stigao do geološke celine nazvane Margin Unit, na unutrašnjoj ivici oboda kratera Jezero. Zona prati liniju nekadašnje obale drevnog marsovskog jezera, pa su naučnici očekivali sedimentne stene, slojevite naslage koje na Zemlji dobro čuvaju tragove davnog mikrobskog života. Orbitalni snimci su ranije pokazali jak signal karbonatnih minerala u toj oblasti, što je očekivanje dodatno pojačalo. Umesto toga, rover je naišao na magmatsku stenu.
Pre nego što smo stigli do Margin Unit, glavna hipoteza, izvedena iz orbitalnih posmatranja, bila je da je karbonat viđen iz orbite nastao u dodiru sa jezerom koje je postojalo u krateru Jezero. Ali sada znamo da je ovo mesto postalo neka vrsta raskrsnice vodenih sistema. Nalazi iz Margin Unit su važni zato što krater Jezero leži u jednoj od najvećih izloženih površina karbonata na Marsu, pa ono što ovde saznajemo seže daleko izvan ovog kratera.
Rečenicu potpisuje Kandis Bedford (Candice Bedford), istraživač na Univerzitetu Pardju u Vest Lafajetu u Indijani i glavna autorka studije, u saopštenju NASA-e. Koautorka je Eleni Ravanis, planetarna naučnica sa Univerziteta Havaji u Manoi.
Podatke je prikupio instrument SuperCam, koji se nalazi na jarbolu rovera i laserom gađa stenu na udaljenosti do 6,5 metara, a hemijski sastav čita iz spektra nastale plazme. Perseverance je tako analizirao više od 185 meta u osnovnoj steni, na potezu od oko 265 metara visinske razlike unutar Margin Unit. Panoramu tog terena, nazvanu Turquoise Bay, rover je snimio između 8. i 16. oktobra 2023, nedeljama pošto je stigao do lokacije.
Analiza prikupljenih podataka pokazala je da je stena na višim delovima Margin Unit krupnozrna i kristalna, bogata olivinom, mineralom magnezijuma i gvožđa, i da gotovo ne nosi tragove dodira sa vodom. Niže u celini, na nekadašnjem dnu jezera, olivin je već ispucao, a između zrna se nalazi silicijum-dioksid.
Tri epizode vode
Prva epizoda: podzemna voda bogata ugljen-dioksidom reagovala je sa olivinom i ispunila pukotine u steni karbonatom, na nižim kotama Margin Unit. Ti karbonatni tragovi danas štrse iz stene, jer je mekši materijal oko njih vremenom erodirao.
Druga epizoda je verovatno povezana sa jezerom koje je nekada postojalo u krateru.
Neke stene iz Margin Unit takođe sadrže silicijum-dioksid. Kada se olivin pretvara u karbonat, silicijum-dioksid može da ostane iza, i tog silicijuma ima više u stenama koje su bile ispod nivoa vode.
Treća epizoda: zagrejana podzemna voda je u istočnom delu Margin Unit stvorila žice kalcijum-sulfata i fluorita, debljine oko 25 centimetara. Fluorit obično nastaje kada vruća voda cirkuliše kroz vulkanske stene, što ukazuje na kasniji, termalni događaj u istoriji tog terena.
Ako sam nešto naučila posle deset godina rada sa marsovskim roverima, to je da nas Mars stalno iznenađuje. Retko se dešava da stvari budu onakve kakve ih očekujemo na osnovu orbitalnih podataka, kaže Bedford.
Tim je uspeo da utvrdi redosled ove tri epizode, ali ne i njihovu starost. Studija zato ne govori kada se tačno svaka od njih dogodila, niti koliko je vremena prošlo između njih, a ne dokazuje ni postojanje života, mikrobskog ili bilo kog drugog, već samo da su uslovi za hemijske reakcije sa vodom u toj zoni bili prisutni u više navrata. Krater Jezero leži u jednoj od najvećih izloženih površina karbonata na Marsu, pa tim koji vodi Bedford očekuje da nalazi iz Margin Unit pomognu rekonstrukciju klime i uslova za život na ranom Marsu i van granica ovog kratera. SuperCam, instrument koji je omogućio analizu, zajednički vode Univerzitet Pardju, Nacionalna laboratorija Los Alamos i francuski instituti IRAP i CNES iz Tuluza.



