Crna Gora: Balijagić ostaje na 40 godina zatvora
Vrhovni sud Crne Gore odbio je žalbe i potvrdio kaznu za ubistvo Jovana i Milenke Madžgalj u Sokolcu kod Bijelog Polja, počinjeno u oktobru 2024.

Vrhovni sud Crne Gore odbio je kao neosnovane žalbe Alije Balijagića i njegovog branioca i time ostavio na snazi kaznu od 40 godina dugotrajnog zatvora za ubistvo Jovana i Milenke Madžgalj, brata i sestre iz sela Sokolac kod Bijelog Polja. Slučaj iz susedne Crne Gore tako dobija sudski epilog nepune dve godine posle zločina, a odluku je veće Vrhovnog suda objavilo saopštenjem.
Kazna je prvi put izrečena pred Višim sudom u Bijelom Polju u decembru 2025. Apelacioni sud Crne Gore potvrdio ju je u maju 2026, a Vrhovni sud je sada odlučivao o žalbama na tu drugostepenu presudu. Reč je o jedinstvenoj kazni za teško ubistvo u sticaju sa krivičnim delom nedozvoljenog držanja i nošenja oružja i eksplozivnih materija.
Šta je sud utvrdio o večeri ubistva
Prema činjenicama koje su utvrđene u postupku, Balijagić je 25. oktobra 2024. u večernjim časovima došao do kuće oštećenih u Sokolcu i lažno se predstavio kao lovac. Domaćini su ga ugostili, on je otišao, a nekoliko sati kasnije se vratio.
Tada se, kako je utvrđeno u postupku, popeo na betonski blok da bi došao do visine prozora. Jednom je pucao u Jovana Madžgalja, a zatim dva puta u Milenku Madžgalj, koja je pokušavala da pozove policiju. Oružje je bila lovačka puška koju je Balijagić neovlašćeno držao i nosio.
Zašto sud nije prihvatio tezu o ubistvu na mah
Vrhovni sud prihvatio je zaključak nižestepenih sudova da je ubistvo izvršeno na podmukao način: okrivljeni je svesno stvorio i iskoristio okolnosti u kojima oštećeni nisu očekivali napad niti su mogli da se od njega zaštite. Odbrana je tvrdila da je reč o ubistvu na mah, ali je sud ocenio da celokupno ponašanje okrivljenog, uključujući prvi dolazak i povratak u noćnim časovima, upućuje na planirano i prevarno postupanje.
Odbijeni su i žalbeni navodi o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, među njima i primedbe odbrane na rezultate DNK veštačenja. Sud je ocenio da su nižestepeni sudovi sve činjenice od značaja utvrdili pravilno i potpuno.
Da li je Balijagić bio uračunljiv?
Drugi deo žalbi osporavao je uračunljivost okrivljenog. O tome se u saopštenju Vrhovnog suda navodi:
„Razmatrajući žalbene navode kojima je osporavana uračunljivost okrivljenog, Vrhovni sud je ocenio da su nižestepeni sudovi pravilno prihvatili nalaze psihijatrijskog i psihološkog veštačenja. Veštaci su kod Balijagića utvrdili antisocijalni poremećaj ličnosti, ali ne i postojanje duševne bolesti ili zaostalog duševnog razvoja. Prema njihovom zaključku, utvrđeni poremećaj ličnosti nije uticao na sposobnost okrivljenog da shvati značaj svog dela i da upravlja svojim postupcima, zbog čega je sud ocenio da je u vreme izvršenja krivičnih dela bio uračunljiv.”
Žalbeni navodi o uračunljivosti tako su odbijeni, a ocena da je okrivljeni u vreme dela bio uračunljiv ostala je na snazi.
Kako je obrazložena visina kazne
Prilikom odlučivanja o kazni, Vrhovni sud je zaključio da su pravilno vrednovane sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti. Kazna od 40 godina dugotrajnog zatvora, navodi se u saopštenju, opravdana je i srazmerna težini izvršenih krivičnih dela i stepenu krivice okrivljenog, a neophodna je i za ostvarivanje svrhe kažnjavanja.



