Hrvatski zahtevi Crnoj Gori: Morinj, brod Jadran, granica
Dokument poslat početkom nedelje vezuje deo zahteva za poglavlja 23 i 31. Crna Gora je privremeno zatvorila 21 poglavlje, a Poglavlje 31 ne može da zatvori od 2024.

Hrvatska je početkom ove nedelje svim državama članicama Evropske unije prosledila dokument sa osam zahteva koje Crna Gora, po stavu Zagreba, mora da ispuni pre nego što uđe u Uniju. Sadržaj dokumenta, u koji je imao uvid, danas je objavio Radio Slobodna Evropa (RSE), pozivajući se na diplomatske izvore. Za Srbiju je slučaj poučan: pokazuje kako bilateralni spor jedne članice može da uspori kandidata koji je u pregovorima stigao najdalje, a jednoglasnost koja to omogućava važi za svakog kandidata.
Hrvatska u dokumentu navodi da ključna otvorena pitanja „moraju biti rešena pre nego što Crna Gora pristupi Evropskoj uniji“. Zagreb poručuje i da je opipljiv napredak presudan za široku javnu, političku i parlamentarnu podršku u Hrvatskoj, uključujući ratifikaciju pristupnog ugovora sa Crnom Gorom.
Šta Zagreb traži od Podgorice?
Šest zahteva vezano je za Poglavlje 23 (pravosuđe i osnovna prava), a dva za Poglavlje 31 (spoljna, bezbednosna i odbrambena politika). Najveći deo odnosi se na posledice rata devedesetih:
- Odšteta za zatočene u logoru Morinj. Od oktobra 1991. do avgusta 1992. u njemu je bilo zatočeno više od 300 hrvatskih državljana, uglavnom sa dubrovačkog područja.
- Očuvanje spomen-ploče u Morinju, koju su ministri dve države otkrili 10. oktobra 2022, sa tekstom koji je predložila crnogorska strana. Zagreb navodi da je oko ploče kasnije postavljen veći metalni okvir i da bi on mogao da posluži za panel kojim se ploča prekriva, osim tokom zvaničnih komemoracija.
- Promena imena gradskog bazena u Kotoru, koji nosi ime vaterpoliste Zorana Gopčevića. Prema hrvatskoj strani, on je bio stražar u Morinju. Zbog toga su hrvatski klubovi odbijali da igraju na tom bazenu, a reprezentacija je pretila bojkotom Super finala Svetskog kupa 2025, koji je izbegnut premeštanjem utakmica Hrvatske u Budvu.
- Sudbina 14 nestalih hrvatskih državljana, uz punu saradnju crnogorskih vlasti, razmenu informacija i pristup arhivima.
- Procesuiranje ratnih zločina, uključujući i one po komandnoj odgovornosti. Prema navodima Zagreba, u Crnoj Gori po tom osnovu nema nijedne presude.
- Imovinska prava hrvatskih porodica, među njima 51 porodice iz Tivta i drugih iz Boke kotorske. Zagreb tvrdi da njihovi zahtevi nisu rešeni uprkos pravosnažnim presudama ili dugotrajnim postupcima, i poredi to sa zakonom iz 2021. kojim je zemljište u uvali Valdanos vraćeno bivšim vlasnicima, pretežno pripadnicima albanske manjine.
- Povratak školskog broda Jadran, koji je 1991. bio na remontu u Crnoj Gori. Hrvatska se poziva na Sporazum o pitanjima sukcesije iz 2001, po kojem brod pripada njoj.
- Granica. Zagreb traži potvrdu da Crna Gora poštuje nekadašnju granicu dve republike po načelu uti possidetis juris, ugovor o kopnenoj granici na osnovu tri postojeće karte, a zatim redovno sazivanje komisija za razgraničenje na moru, bez određivanja rokova. Borba taj zahtev vezuje za Prevlaku.
Zašto je Poglavlje 31 problem od 2024?
Crna Gora to poglavlje ne može da zatvori od 2024, zbog hrvatske blokade koja je usledila posle rezolucije crnogorske Skupštine o Jasenovcu. Ukupno je privremeno zatvorila 21 poglavlje, a još 12 čeka zatvaranje. Vlada u Podgorici želi da pregovore završi do kraja godine, dok evropski zvaničnici sve češće pominju početak 2027. Države članice su u aprilu odobrile početak izrade nacrta Ugovora o pristupanju, a evropska komesarka za proširenje Marta Kos nagovestila je da bi on mogao biti potpisan naredne godine na leto.
Za svako poglavlje nacrt zajedničke pozicije mora da odobri svih 27 članica, pa svaka od njih ima faktičko pravo veta. Saglasnost svih potrebna je i za ratifikaciju pristupnog ugovora.
Šta Zagreb poručuje i kako to obrazlaže?
Da ne misli da odustane, nagovestio je ministar spoljnih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman. Posle sastanka ministara spoljnih poslova EU 12. oktobra u Luksemburgu rekao je novinarima da se zahtevi odnose na nasleđe raspada bivše države i Domovinskog rata, kako se u Hrvatskoj naziva rat devedesetih, i da je reč o ljudskim pravima:
„Ovde govorimo i o vladavini prava. To su temeljna prava. U ovih 20, odnosno 35 godina, niti jedno pitanje nije zatvoreno.“
Isti stav stoji i u dokumentu: „Nijedno od otvorenih pitanja još nije rešeno“. Zagreb tu podseća da je Podgorici neformalni dokument (non-paper) sa spiskom pitanja predao još u decembru 2023, da su bilateralne konsultacije održane u januaru i maju 2025, i da su se ministri spoljnih poslova dve zemlje tokom 2026. sastali desetak puta, svaki put na inicijativu Zagreba. Hrvatska uz to ističe da je dosledno podržavala evroatlantske integracije Crne Gore, uključujući ulazak u NATO, i da joj je ustupila hrvatski prevod pravnih tekovina EU vredan osam miliona evra.
Za crnogorske vlasti u dokumentu stoji ocena da su „neočekivani jednostrani potezi“ ponovo rasplamsali istorijske tenzije i doveli u pitanje široku podršku članstvu Crne Gore u Hrvatskoj. Istovremeno, Zagreb poručuje da želi da olakša, a ne da opstruiše crnogorski pristup, i da su njegovi zahtevi ograničeni, jasno definisani i ostvarivi.
Šta se čulo iz Podgorice?
Odgovor na sam dokument do objavljivanja ovog teksta nije poznat. Ministarka evropskih poslova Crne Gore Maida Gorčević govorila je u Luksemburgu na radnom doručku ministara evropskih poslova EU, o zaštiti pregovaračkog procesa od stranog mešanja i dezinformacija, ne pominjući Hrvatsku. Poručila je:
„Što je Crna Gora bliže članstvu u EU, to je važnije da zaštitimo integritet pregovaračkog procesa od stranog miješanja, dezinformacija i pokušaja destabilizacije.“
Crnogorski portal Borba, pozivajući se na RT Balkan, tvrdi da je crnogorski parlament sinoć usvojio zakon kojim se omogućava promena imena bazena u Kotoru. Tekst RSE-a to ne navodi, a potvrdu iz drugog izvora nismo našli, pa se tvrdnja za sada ne može smatrati utvrđenom.
Borba piše i da je pismo Zagreba stiglo dan nakon vesti da su Austrija, Češka i Slovačka u non-paperu zatražile da bilateralni sporovi između država članica i kandidata ne budu prepreka proširenju Unije.



